Kako kritiziranje drugih ljudi može uništititi samopouzdanje vašeg djeteta?

Ako nemaš nešto lijepo za reći, nemoj ništa govoriti, rečenica je to koju smo svi čuli u nekom trenutku. Vjerojatno smo i sami izrekli nešto nepristojno, a roditelji su nam onda tom rečenicom očitali bukvicu. Ali to ne znači da su naši roditelji uvijek prakticirali ono što su govorili. Naravno, nitko nije savršen, ali je važno voditi računa o tome koje poruke šaljemo svojoj djeci, navodi Scary Mommy.

TikTokerica Casey Smith navodi kako ekstremniji slučajevi kritiziranja drugih ljudi, ne samo naše djece, već bilo koga, mogu nepovoljno utjecati na našu djecu i njihove osjećaje.

"Emocionalno nezreli roditelji su egocentrični i skloni su usreodotočiti se na vrlo površne vrijednosti poput izgleda i postignuća, i to je metoda kojom se nose s vlastitom nesigurnošću i emocionalnim ograničenjima. Moji bi roditelji stalno komentirali i kritizirali druge, bilo da se radilo o načinu na koji se netko oblači, njegove vrijednosti, oblik nosa, kako zvuči dok pjeva i kako izgleda njegova kosa", ispričala je.

Nažalost, Smith nije bila imuna na osude svojih roditelja. Oni se nisu ustručavali i njoj dati do znanja u čemu je loša, a to je uključivalo negativne komentare o njezinu tijelu, glasu, kosi te izboru glazbe.

"Odrastanje u takvom okruženju uzrokuje internaliziranje brojnih kritika i shvaćanja kako nas naši roditelji potajno ili ne tako potajno gledaju", kaže ona.

Štoviše, stalna kritika nje i drugih, potaknula je Smith na kritiziranje.

"Sjećam se da sam se kao dijete slagala s kritikama svojih roditelja i postala sam kritična prema drugima jer što sam više sličila svojim roditeljima, činilo se da sam se svojim roditeljima više sviđala", objasnila je.

Nažalost, to joj nije baš pomoglo. Smith se i dalje osjećala nesigurno, usvojila je ponašanja kojima ugađa drugima, perfekcionizam, sram i dubok strah od odbacivanja. Također, to ju je natjeralo da povjeruje da su je svi u njezinom životu, od učitelja do stranaca, potajno osuđivali u svakom trenutku.

"Odrastanje uz roditelje koji su bili pretjerano kritični prema drugim ljudima, a ponekad i prema sebi, potaknulo me da sumnjam u sebe i premišljam se oko svojih interesa i namjera. Zanemarivala sam dijelove sebe koji su mi se sviđali, a njima nisu", dodala je Casey.

"Trebalo mi je 27 godina da shvatim uzrok ovog ponašanja. I još uvijek se uhvatim kako vjerujem da drugi ljudi misle sve najgore o meni", istaknula je Smith.

Odrastanje u sjeni stalne kritike može biti teško dekonstruirati i odučiti se. Ako proučimo bilo koju od ovih obitelji, vjerojatno možemo otkriti da je ono što je učinjeno djetetu učinjeno i roditelju dok je bilo dijete. No to ne opravdava ponašanje. Kao roditelji, moramo biti svjesni obrazaca koje ponavljamo i onoga što naša djeca čuju o svijetu kroz nas.