Možda netko od vas pamti onaj neugodan osjećaj kad su roditelji u našem prisustvu o nama pričali drugima, kao da ne postojimo. Bilo da su iznosili neku banalnu priču ili nešto intimnije, ne obazirući se na naše emocije. Nemojte to raditi svojoj djeci.

Dijete zaslužuje naše poštovanje

Već i male bebe s vremenom počinju osjećati kada govorimo o njima pa se okreću i pogledom prate naše kretnje. Možda neće razumjeti sadržaj, ali će razumjeti ton i namjeru onoga što govorimo.

Kako dijete raste, postaje svjesnije sebe i svog okruženja te osjetljivije na određene situacije koje mu se događaju. Djeca osjećaju nelagodu zbog vlastitih pogrešaka ili situacija koje ne mogu kontrolirati. Kada njihove bolne priče iznosimo drugima, ne obazirući se na emocije, riskiramo gubitak djetetova povjerenja u budućnosti.

djevojčica šapće.jpg
Shutterstock 

Što možete reći drugačije

Umjesto da nekome kažete kako je dijete imalo dobar dan u vrtiću, radije predložite djetetu da samo ispriča drugoj osobi kako mu je bilo.

Umjesto da kažete kako dijete ovih dana često piški u gaće, iako je naučilo na zahod, drugoj osobi radije napišite poruku i ne izlažite dijete neugodnoj situaciji.

Umjesto da predstavljate dijete nekome drugome, pitajte ga bi li se samo predstavilo i reklo koliko ima godina. Ovako mu pokazujete da je ravnopravan s odraslima i da vrijedi čuti njegov glas.