KAD KLINCI PREVIŠE 'VISE' NA EKRANIMA: Što svojoj djeci o korištenju tehnologija savjetuje psihologinja Maja?

Baš kao i većina drugih mama, i psihologinja Maja Vujčić Vračević prošla je, kaže nam, put od toga da je mislila kako njezina djeca nikad neće buljiti u ekrane, do toga da je radila neke uobičajene greške, poput nagovaranja da – dok gledaju crtić pojedu još malo ručka. No kako 'rat' oko ekrana ne bi postala konstanta ili kao ne bi ekrani u potpunosti preuzeli njihovu obiteljsku dinamiku, s godinama i roditeljskim iskustvom, došli su, kaže ova majka 8-godišnje kćeri i 5-godišnjeg sina, do jasnih pravila koja vrijede u njihovoj kući. No, pravila su, naglašava Maja, prvo morala postati jasna njezinom suprugu i njoj, kako bi ih i djeca ozbiljno shvatila. I to je, čini se, ključ uspjeha kad je u pitanju ovaj najčešći generacijski jaz današnjice – oko prekomjernog korištenja ekrana.
"To su pravila poput: nema ekrana za stolom, u restoranima, čekaonicama, u automobilu i sl. Pojednostavljeno, crtići se gledaju samo doma, na televiziji, u za to predviđeno vrijeme, radnim danom poslijepodne, a vikendom ujutro i to otprilike sat vremena. S obzirom na to da im nikad nismo ni ponudili ekrane u restoranima, automobilu i slično, nikad nije ni bilo borbe oko toga. Ta su pravila s kojima oni žive od najmlađe dobi, pa su i nama i njima, smatram, uvelike olakšala situaciju“, kaže Maja, koja se posljednjih 14 godina posvetila prije svega ženskom mentalnom zdravlju.

"Moja djeca trenutno najčešće gledaju crtiće, ali kako kći postaje veća, sve veći interes pokazuje za YouTube i kratka videa, koji su karakteristični za Tik-Tok, ali postoje i na drugim platformama. To nam je najveći spor i neka vrsta generacijskog jaza. Razumijem zbog čega im je takav sadržaj zanimljiv, ali mislim da razorno djeluje na pažnju i razinu pobuđenosti živčanog sustava“, kaže ova stručnjakinja.

I, uistinu, TikTok je, prema istraživanju provedenom za A1, najomiljenija aplikacija među starijim tinejdžerima, dok djeca od 11 i 13 godina najviše vole Snapchat. Najpopularnije aplikacije nose, očekivano, i najviše opasnosti. Čak 89% djece se u potpunosti ili djelomično slaže da je TikTok 'rupa bez kraja' gdje se vrlo lako zaborave i mogu provesti sate skrolajući i gubeći vrijeme na 'sadržaj bez ikakvih kriterija'. Najveći izazov Snapchata su, smatraju djeca, dodavanje/ poruke nepoznatih ljudi, čije su veće 'žrtve' djevojčice.
S obzirom na to da Majina djeca imaju tek pet i osam godina, još uvijek nemaju svoj mobitel, a neće ga, kaže Maja, zasigurno imati još neko vrijeme. Iako svjesna da je njihova školarka po tome drukčija od svojih prijatelja iz razreda, pa i da možda nije uključena u uobičajenu konverzaciju djece preko What'sAppa ili drugih aplikacija, Maja je tu kategorična.

U istraživanju provedenom za A1 čak 66% tinejdžera reklo je da im roditelji ne kontroliraju vrijeme provedeno online, ali im prigovaraju. Svakog trećeg tinejdžera roditelji uopće ne kontroliraju. Psihologinja Vujčić Vračević misli da je od kontrole važnije povjerenje koje roditelj treba izgraditi sa svojim djetetom.
"Pod tim mislim da dijete može otvoreno razgovarati s roditeljima o tome što ga muči, ali i što mu se općenito događa u životu, bez patroniziranja i brzog rješavanja problema umjesto djeteta. Cijeli cyber svijet u kojem oni odrastaju može biti zastrašujući (ali i zabavan), no činjenica je da mi ne znamo kako je odrastati u digitalnom svijetu, nego to znaju oni. Skupa s njima moramo naći optimalan put kroz tu digitalnu džunglu“, smatra ova stručnjakinja.

Iako će većina ljudi reći kako je 'rat' oko ekrana i prekomjerno korištenje tehnologija najveći problem na relaciji roditelj-dijete, psihologinja Vujčić Vračević stvari vidi malo drukčije.
"Mislim da su i roditelji i djeca jako frustrirani, iz različitih razloga. Roditelji su frustrirani jer su razapeti između posla i obitelji, ali i jako visokih očekivanja koja su stavljena pred "moderne" roditelje. Što se više trude da budu savršeni, to su više frustrirani i izmoreni jer to nitko ne može i ne treba uspjeti. Onda lako planu na djecu, a poslije toga osjećaju ogromnu razinu krivnje, koja ih opet gura u perfekcionizam i sagorijevanje. Djeca s druge strane imaju nizak nivo razine frustracije. Iz najbolje namjere, puno roditelja je nastojala smanjiti svaku razinu nezadovoljstva kod svoje djece što je dovelo do toga da ne trpe ni najmanju frustraciju. Kad je to upareno s velikom izloženošću ekranima, djeca postaju još razdražljivija. To dovodi do velikih emocionalnih bura koje ne uznemiravaju samo djecu, nego i roditelje“, kaže psihologinja. I, uistinu, ekrani potiču razdražljivost na više načina, što pokazuje i istraživanje za A1.

Naime, 44% djece izjavilo je da se osjeća lošije nakon što provedu previše vremena na društvenim mrežama – slično je i s odraslima (45,5%). Nadaje, čak 69% djece smatra da sadržaj na koji nailaze na internetu može potaknuti djecu na rizična ponašanja, primjerice da sudjeluju u opasnim izazovima, dok svako drugo dijete (52%) smatra da sadržaj na koji nailaze online može potaknuti agresivno ponašanje.
Kad bi svi manje hejtali, pazili koliko skrolaju, promislili prije nego što nešto objave, razmislili je li neka vijest vrijedna klika…, svima bi nam bilo bolje. #BoljiOnline platforma je kojom A1 Hrvatska i Centar za sigurniji Internet nastoje Internet učiniti sigurnijim i pozitivnijim mjestom za sve. Sigurnost na Internetu, cyberbulling, lažne vijesti i, najvažnije nama roditeljima, pretjerano korištenje tehnologica, u fokusu su ove platforme na kojoj možete pročitati niz zanimljivih članaka. Kako doprijeti do djeteta, tj. kako ih osvijestiti o prevelikom utjecaju online mediji; što se događa s tijelom kad smo previše na Internetu; tko odgaja tinejdžere na Internetu, odnosno tko su im uzori; privatnost u virtualnom svijetu; kada je važno promijenit lozinku…, samo su neke od tema o kojima se svaki roditelj može educirati.

*Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom A1 Hrvatska.