Svaki roditelj pokušava pronaći idealan način da postigne suradnju sa svojom djecom. Tu najčešće dolazi do razilaženja i svađe, jer tinejdžeri imaju svoju ideju o tome što bi, a što ne bi trebali raditi i kako bi se trebali ponašati. E sad, evo nekih stvari koje stručnjaci preporučuju da ih ne činite, želite li pronaći zajednički jezik:
1. Ne prigovarajte stalno. Nitko, baš nitko to ne voli, bez obzira na godine. To znači da ako jednom kažete svoje mišljenje, ne trebate to stalno ponavljati, jer se time ništa ne postiže, samo produbljuje komunikacijski jaz. Pokušajte birati riječi i način na koji ćete reći nešto što baš nije lijepo i ugodno, da se dijete ne osjeti poniženo ili bezvrijedno.
2. Što više riječi i rečenica izgovorite, dijete će vas manje slušati. Pokušajte biti kratki i jasni, nenametljivi, ali odlučni i ozbiljni.
3. Vikanje već u startu odbija drugu osobu da vas sluša, tinejdžera osobito. Takav način komunikacije govori da ste izgubili kontrolu nad situacijom i nad svojim ponašanjem i da ste zapravo očajni i nemoćni.
4. Pripazite na gestikulaciju! Unošenje u lice, prijetnja kažiprstom, dizanje ruku u nemoći, bacanje stvari na pod ne djeluju suvislo. Ako vas negativne emocije ponekad i preplave, naučite se brzo smiriti i ispričati zbog takvog ponašanja. Ljudi smo, ali treba znati priznati da smo imali neprimjerenu reakciju. U sutprotnom se ni dijete neće nikad ispričati za svoje neprimjerene ispade, niti će ih smatrati neprimjerenima.
5. Razmislite što ćete reći umjesto da samo nabrajate sve što želite, kao da naručujete u restoranu. Bilo bi dobro da ste, kad vodite važne razgovore sa svojim tinejdžerom, dobre volje, smireni, ne pod nekim velikim stresom jer su tada veće šanse da razgovarate na način koji će on razumijeti i prihvatiti. Dugotrajne rasprave ne vode nikuda, očito je da treba pričekati neki bolji trenutak ako komunikacija ode u krivom smjeru.
6. Slobodno odgodite nastavak razgovora ako dođe do eskalacije negativnih emocija. To ne znači da se nikad više nećete vratiti na tu temu, već ćete je nastaviti kad se oboje primirite i razmislite. Neka vas ne prenerazi ako tinejdžer ljutito zalupi vratima svoje sobe, vjerojatno biste i sami nekad to učinili, ali vaš mehanizam za samokontrolu bi ipak trebao bti razvijeniji. Stoga se pokušajte suzdržati od slične reakcije, no imajte razumijevanje za to da se u njegovim godinama teško suzdržati.
7. Čuvajte se ultimatuma. To će odmah razljutiti dijete i imat će osjećaj da vam uopće nije stalo do ravnopravnog razgovora u kojemu poštujete njegove emocije i stavove. Zapitajte se kako biste se vi osjećali na njegovom mjestu i prisjetite se vremena kad ste i sami bili u toj ulozi I imali problem u komunikaciji s roditeljima. Možda ćete tada lakše razumjeti kako se osjeća i kako mu pristupiti.
8. Imajte u vidu da nije na vama da sami definirate što bi dijete trebalo raditi, već da u razgovoru s djetetom ono dođe do toga kako biti odgovorno i odrađivati svoje obaveze. Nabrajanje obaveza i diktiranje povlači za sobom zaključak da mislite kako dijete nije sposobno samo voditi računa o sebi. Jednom kad se dijete na to nauči, smatrat će da ni ne treba ništa raditi dok vi to ne spomenete.
Izvor: Tinejdžeri; Praktičan vodič za roditelje (Ana Kandare Šoljaga)