Dušica Božović koja je radila kao predavač na Sveučilištu u Beogradu za portal Zelena učionica je ispričala kako izgleda obrazovni sustav u Finskoj. "Sve ovisi o nastavniku. Vidjela sam i monološku nastavu, ali češće je nastavnik taj koji učenike uvodi u temu, a oni su tu da ju dalje istražuju i prezentiraju jedni drugima ili jednostavno pošalju svoj rad učitelju. Moram priznati da sam se ponekad šokirala kada sam vidjela da profesor na satu „baš ništa" ne radi. Takvom dojmu svakako pridonosi dobra priprema, obilje popratnog materijala uz udžbenike i puno dodatnog rada. Bit takvog pristupa je da učenik uči učiti, a ne da u školi dobije gotov paket znanja.
Naravno, takav pristup ima i svojih nedostataka. Jednom su mi studenti rekli da kada rade u grupi uvijek znaju tko će završiti posao za ostatak ekipe, a neki će se provući da ništa ne nauče. No, iz tog sam primjera također naučila da su učenici sposobni analizirati različite pristupe učenju i raspravljati o njima. Mislim da je to veliki dobitak jer na taj način učenik može osvijestiti proces učenja i otkriti koji pristup mu leži.
Osnovno obrazovanje traje devet godina (niži razredi šest, viši tri godine), a srednja škola traje tri godine. Od ove godine u Finskoj je obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, a to znači da učenici i u osnovnoj i u srednjoj školi imaju besplatne udžbenike, a po potrebi i računala za nastavu, ali i obroke. Fleksibilnost sustava je velika pa postoji mogućnost promjene škole, prelaska u drugu školu i upisa na fakultet.
U našoj školi jedan sat traje 75 minuta (negdje je 90, negdje 45 minuta). Nastava počinje u 8.30 sati, učenici imaju dva sata ujutro, zatim sat vremena pauze za ručak i odmor, a zatim još dva sata i odlaze kući u 15.00 sati. Ručak je besplatan za sve i obrok je uvijek kuhan, sa salatom i pićem, a svaki dan postoji i vegetarijanska opcija. Ono što vrijedi za sve škole u Finskoj je da se nastava mora odvijati u jednoj smjeni. Poslijepodne škole služe samo za održavanje hobija djece i odraslih. Smjensko učenje je napušteno '70-ih godina i mislim da je to bila dobra odluka.
Nastava u našoj školi podijeljena je na pet polugodišta. Jedan tečaj traje jedno polugodište. Nakon svakog polugodišta slijedi ispitni rok. Svaki učenik ima svoj plan nastave. Određeni broj tečajeva je obavezan. Primjerice, od maksimalno 17 kolegija materinjeg jezika tijekom srednje škole, obvezno je pohađanje 6. Postoji defektolog koji je studijski savjetnik pa se na njegovoj nastavi učenici upoznaju s načinom funkcioniranja škole i raznim mogućnostima obrazovanja nakon završene škole, zanimanja i općenito mogu saznati o vlastitoj sklonosti ka učenju i životu. Stoga je to predmet u školi i svaki učenik tijekom srednje škole pohađa najmanje dva predmeta naziva "upravljanje učenjem". Odgovornost budućeg studenta je velika (za neke i prevelika), ali na ovaj način on postaje svjestan da ga izbor predmeta vodi do željenog studija, a kasnije i do njegovog poziva. Već od vrtića svako dijete ima svoj osobni razvojni plan i roditelji imaju individualne sastanke s odgojiteljicom kako bi vidjeli koji su ciljevi i gdje ima prostora za razvoj, gdje je učeniku potrebna podrška.
Učiteljima se preporuča da podrže sudjelovanje roditelja u izradi domaćih zadaća i da svjesno zadaju domaće zadaće koje zahtijevaju sudjelovanje roditelja. Učitelj se može slobodno koristiti stručnošću roditelja, bilo pozivanjem roditelja stručnjaka za određeno područje u posjet školi, bilo organiziranjem posjeta na radnom mjestu jednog od roditelja. Učitelje se potiče da i umrežavanjem roditelja jačaju zajedništvo i dobrobit grupe jer se na taj način sprječava usamljenost, isključenost iz grupe i vršnjačko nasilje (što su trenutno prevladavajuće pojave). Prema anketi provedenoj na 10 tisuća roditelja, oko 80% roditelja djece u nižim razredima i oko polovica roditelja djece u višim razredima sudjeluje u izradi domaće zadaće svaki dan. Kurikulum za 2016. naglašava veću uključenost roditelja u obrazovanje. Međutim, prema riječima roditelja, roditeljska uključenost nije se povećala nakon njegovog stupanja na snagu.
Sada kada radim u srednjoj školi, vidim da je sudjelovanje roditelja minimalno, mnogi učenici su punoljetni, a roditelji nemaju ni uvid u svoje dnevnike. No, u razgovoru s kolegama čula sam da im se roditelji ponekad miješaju u posao, pogotovo ako se radi o srednjoj školi s "višim prosjekom" (budući da se srednjoškolci upisuju na temelju prosjeka iz osnovne škole i oni jači se izdvajaju). Naravno, posvuda ima ambicioznih roditelja, koji će učitelju skrenuti pozornost da nešto nije dobro napravljeno ili da su povrijeđena prava njegova djeteta. S druge strane, mislim da je u Finskoj takva atmosfera da se vjeruje da svaki stručnjak najbolje zna svoj posao, tako da ni u miješanju obično nema pretjerivanja“, ističe Dušica.