Počinje škola! Kako da vaše dijete sretnije sjedne u školsku klupu?

Ne kritizirajte Riješite se loših navika kritiziranja, prigovaranja, prijetnji i potkupljivanja djeteta. Prekrižite izjave kao što su: ‘Kako ti se to moglo dogoditi?’, ‘Uključi malo mozak’ ili ‘Totalna si lijenčina!’... koje djetetu ruše samopoštovanje i samopouzdanje te ga demotiviraju za daljnje pokušaje. Podržite dijete. No nije dovoljno samo reći: ‘Možeš ti to, vjerujem u tebe’, osobito ne onda kad je dijete frustrirano jer mu nešto ne ide. U takvim situacijama, osim podrške, treba slušati u čemu je problem te zajedno s djetetom potražiti moguća rješenja. Vješti roditelji uvijek paze da je pomoć taman dovoljna, pa čim osjete da dijete može samo, puštaju ga tako da osjeti malo prepreke i užitak svladavanja iste. Iskreni komentari roditelja poput: ‘Odmori se malo, neće to pobjeći!’ često dovode do toga da dijete samo počne tvrditi da to mora napraviti i vrati se poslu s više elana.

Očekivanja Djeca koja imaju dojam da nikad nije dovoljno dobro, da je četvorka loša ocjena ili slušaju: ‘Zašto nisi dobila 5, malo ti je falilo?’ završe ili kao perfekcionisti ili budu demotivirani za učenje i rad jer ‘ionako nikad nije dovoljno dobro’. Iako su perfekcionisti često uspješni u školi, to nije dobar izbor jer ni s jednim svojim uspjehom nisu zadovoljni, a perfekcionizam često u kasnijem životu vodi depresiji ili stalnom nezadovoljstvu. Realan roditelj zna koliko njegovo dijete može. Očekivanja da dijete u svemu briljira nisu realna, a dobro je i za dijete da zna u čemu je bolje, a u čemu lošije. To ne znači da se ne treba truditi tamo gdje je teže. Za dijete je najbolje kada je očekivanje u razini sposobnosti ili tek mrvicu više, ali previsoka očekivanja ubijaju djecu u pojam.