1. Prije svega važno je kompjutor s pristupom internetu postaviti u dnevnu sobu ili prostoriju u kojoj češće borave roditelji. Na taj način nadgledanje sadržaja s kojima se dijete susreće postaje lakše te roditelji mogu upoznati djetetove online prijatelje. Dijete će teže ući u potencijalno rizičan razgovor s strancem u chat roomu ili tražiti pristup eksplicitnim seksualnim sadržajima ako roditelj može usput pogledati što dijete radi za kompjutorom.

2 Važno je da roditelji nauče osnovne stvari i terminologiju korištenja interneta i u tome mogu potražiti pomoć djece, što nudi mogućnost za uspostavu komunikacije, pokazivanje interesa za ono što dijete radi i odnosa povjerenja. Pokazujući interes i pažljivo nadgledajući djetetove aktivnosti na internetu, ipak mogu zaštititi djecu od rizika,.što je u svakom slučaju bolje nego im jednostavno zabraniti upotrebu.

3 Moguće je da će dijete htjeti upoznati svog online prijatelja ili prijateljicu. Važno je da na prvi susret dijete odlazi u pratnji roditelja ili odrasle osobe kako bi i roditelji upoznali novog prijatelja svoga djeteta. Možemo djeci objasniti da prijatelj koji nam stvarno želi biti prijatelj i ima poštene namjere neće imati ništa protiv da upozna roditelje, kao što bi bilo dobro da online prijatelj dođe sa svojim roditeljima.

4 Odrasli, i nastavnici i roditelji, mogu se educirati o tome kako provjeriti koje stranice dijete posjećuje. Pritom je važno otvoreno komunicirati s djetetom kako ovaj način provjeravanja ne bi dugoročno narušio odnos roditelja ili nastavnika s djetetom.

5 Bitno je postaviti određen skup pravila o korištenju interneta, vremenu koje dijete provodi, stranicama koje posjećuje te dogovorene posljedice ponašanja. Djeca će uglavnom ta pravila prihvatiti i na to će odlično reagirati, jer im je jasno da su roditelji tu da se brinu i da se imaju komu obratiti u slučaju potrebe. Važno je da roditelji uključe i dijete u proces dogovaranja pravila, čime povećavamo djetetovu odgovornost za pridržavanje dogovorenih pravila.

6 Dobro je s djetetom razgovarati o tajnama i o tome kakve tajne čuvamo. Također, važno je djeci reći da, ako se osjećaju neugodno ili zbunjeno zbog nečeg što su doživjela, uvijek mogu razgovarati s roditeljima ili odraslom osobom kojoj vjeruju.

7 Važno je objasniti zašto provjeravate sadržaje koje dijete posjećuje. Primjerice, recite: “Brine me to što na nekim web stranicama postoje sadržaji koji su neprikladni za djecu” ili “Moja je odgovornost i obaveza kao odraslog da vodim računa o tome koliko vremena i kako provodiš na internetu”. Preuzimanje odgovornosti odraslog u ovom slučaju je isto kao i u situacijama kad je odrasla osoba odgovorna za to koliko mladi provode vremena u gledanju televizije, čitanju časopisa i stripova, igranju videoigara i sl.

8 U slučaju bilo kakve naznake da su osobe s neprijateljskim namjerama stupile u kontakt s vašim djetetom, saznali vaše ili djetetove podatke, prijete vašem djetetu ili vama, potražite pomoć.

Roditelji, oprez!

Kad je riječ o ovisnosti o internetu, najrizičnija skupina su djeca koja nemaju ili ne mogu imati dovoljno razvijeno kritičko vrednovanje sadržaja koji prate!

Opasnost novih tehnologija je u tome što su u velikom broju slučajeva djeca ta koja educiraju roditelje na tom polju, a tamo gdje postoje rupe u znanju i nesnalaženje, gubi se i roditeljski autoritet. Djeca su danas posebno izložena utjecaju interneta i zbog toga što im poticaji dolaze s više strana: od vršnjaka kojima se ‘online’ način života i komunikacije podrazumijeva sam po sebi, od škole (jer obrazovni sustav to zahtijeva, što je dobro i pozitivno), ali i od svojih roditelja (koji sve više postaju ovisni o internetu), a sav taj sadržaj utječe na njihovo odrastanje i na izgradnju ličnosti.

“Masovni mediji imaju i pozitivne i negativne vrijednosti. Naš cilj bi trebao biti iskoristiti pozitivne strane, a spriječiti utjecaj negativnih. Ponajprije roditelji moraju biti medijski pismeni kako bi uopće mogli pratiti aktivnosti djece te zajedno koristiti medije kako bi bili upoznati sa sadržajem kojem su djeca izložena. Razgovarati o medijima, određenim sadržajima, utjecati na korištenje u pozitivne svrhe (obrazovanje), biti upoznat s načinima zaštite od neprimjerenih sadržaja, limitirati vrijeme korištenja medija – sve su to načini kako bi smanjili negativan efekt medija te se približili generacijski”, savjetuje psihologinja Maja Tudić te napominje kako ne smijemo zaboraviti da djeca čuju što odrasli govore te vide što odrasli rade.

“Roditelji griješe ako smiruju dijete dopuštajući mu da bude izložen crtićima, igricama i sličnim sadržajima. Roditelj mora biti prvi pokazatelj načina na koji se koriste mediji. Pedagoški savjet je ne koristiti, primjerice, televiziju za vrijeme obroka te biti svjestan da korištenje medija prije treće godine djeteta negativno utječe na njegove kognitivne sposobnosti. Preporuka je jačanje komunikacije, emotivne edukacije, manje gledanje u računala i televizor, a jačanje međusobnog slušanja i razgovora. Roditelj mora pratiti svoju djecu učeći nova znanja, a povezujući ih sa starom mudrosti”, kaže psihologinja Maja Tudić.

Izvor: www.sretna.hr

Foto: Profimedia