Iako je na ovu temu nezahvalno odrediti konkretnu dječju dob u kojoj mališan može ostajati samo kod kuće, budući da svako dijete sazrijeva svojim tempom, neka okvirna granica za većinu djece je šest godina. Prije tog uzrasta pokušajte izbjegavati ostavljati dijete bez nadzora odrasle osobe. Ne radi se tu samo o djetetovoj sigurnosti i onome što bi dijete moglo u svojoj znatiželji napraviti kod kuće, već i o djetetovoj psihološkoj sigurnosti.

Priprema za dijete

I vi i vaše dijete ćete se bolje osjećati ako postupno "uvježbate" scenarij vašeg odlaženja i djetetovog ostajanja kod kuće. Stoga neka vaši odlasci u početku budu kraći, svega nekoliko minuta i neka se postupno povećava minutaža, nakon što vidite da se dijete sasvim dobro snašlo. Naravno, bit će potrebno uvesti neka pravila kojih se obavezno treba pridržavati, a za svaki slučaj osigurajte mu mobitel na koji vas može dobiti ili pouzdanog susjeda u zgradi kojem se može obratiti za pomoć, ovisno živite li negdje u stambenoj zgradi ili izdvojenoj kući. Na početku uvijek pitajte dijete je li to u redu s njim da nakratko ostane samo kod kuće ili bi radije pošlo s vama. Ako mu je zanimljivije kod kuće, jer je baš krenulo graditi neki svoj svijet od lego kockica, vjerojatno neće htjeti to prekidati. No ako se nećka ili govori da želi s vama, odgodite "osamostaljivanje" za iduću priliku.

Uvijek se javite djetetu prije izlaska, bez obzira koliko je zaigrano. Ostavite mu vaš broj telefona zapisan na jasno vidljivom mjestu i pokraj fiksne linije u slučaju da mobitel ne može naći. Dogovorite pravila oko toga što ne smije dirati ili otvarati (određene prozore, balkon, vrata ako netko zvoni i sl.), treba li se javljati na telefon ili ne, kako postupati u slučaju da se dogode neke situcije koje ne može samostalno riješiti. Pomozite mu da samo ili s vama u suradnji osmisli čime bi se moglo baviti dok vas nema kako mu se vrijeme vašeg odsustva ne bi činilo predugo. Katkad se dogode situacije da djetetu žele navratiti prijatelji iz susjedstva i tu trebate jasno dogovoriti pravila, jer djeca se ne ponašaju jednako kad su sama i kad su u društvu.

Povremene provjere

Redovito nazovite dijete da provjerite je li sve u redu i kako se osjeća, te što radi. Moguće je da dijete nakon što pogleda neki dugometražni crtić shvati da je usamljeno i osjeti se nelagodno, stoga će mu vaš poziv biti važan. Upozorite ga redovito da vam se može javiti kad god osjeti potrebu i tako ćete najbolje znati je li spremno za samostalne ostanke kod kuće ili nije. Računajte da se dijete koje već neko vrijeme boravi samo u kući može prepasti čudnih zvukova iz susjedstva ili se prestrašiti poštara na vratima. Imajte strpljenja i razumijevanja za te male korake "unazad", jer oni su potpuno normalni i prirodni. Nemojte sputavati dijete u iskazivanju svojih osjećaja, ma kakvi bili, niti pokušati umanjiti važnost njegovog straha. Ovo će biti tek početak u vježbanju djetetove samostalnosti, izlascima iz kuće, odlascima u školu i slično, stoga postupno gradite tu sigurnost u njemu, ali i dozu opreza prema svemu što radi.

Foto: Profimedia