Najtiražniji dječji časopis u Jugoslaviji, zvao se ‘Modra Lasta’, u kojoj je, 1969. nastao Lastan. Za stotine tisuća djece, Lastan je bio mitski junak. Sličio im je Batmanu i Supermanu jer je mogao letjeti i jer su se mogli u njega pouzdati. Ali za razliku od njih, Lastan je pomagao nesretnim i zbunjenim dječjim dušama. Lastan je postao legenda, ‘tinejdžerska Biblija’. Svako je dijete drugačije zamišljalo njegov lik, ali je u njega imalo povjerenje da mu može reći ono što se nije usudilo ispovjediti ni roditeljima, ni najboljim prijateljima.

“Dragi Lastane, poljubila sam ga, jesam li trudna?”; “Dragi Lastane, zaljubio sam se u dečka u razredu…”

Desetljećima, Lastan je bio najčuvanija tajna novinarstva. Događalo se da ni Lastanovi bližnji ne znaju da im je tata, suprug, prijatelj – zapravo Lastan. U ovom filmu ‘Dragi Lastane’, prvi se put, nakon skoro pet desetljeća, otkriva njegov pravi identitet.

- Dragom Lastanu nikad nisam pisala, samo iz razloga jer bi se uvijek pronašla u nekom objavljenom pismu. Pisala sam stripu Garfield za rubriku dopisivanja i razmjenjivanja postera, naljepnica i salveta.Danas bih ga pitala: Dragi Lastane, što bi se moglo učiniti da opet živimo u sretnom vremenu kada će se mnoštvo manje i veće djece, utjecati tvojim savjetima, a ne drogama i fizičkim maltretiranjima? Kad će biti dovoljno naivnih da budu radosni? – rekla je redateljica Irena Škorić.

U filmu će se prikazati svi Lastani, osim aktualnog čiji identitet i dalje zna samo redakcija Modre laste.

Sve je počelo davne 1969., kada je rubrika zapravo počela svoj život kao hobi kutak u kojem je Lastan zamolio djecu da mu pišu i pitaju ga za savjete. Odaziv je bio nevjerojatan, a svi Lastani danas objašnjavaju kako se kroz dječja pitanja zapravo može pratiti razvoj našeg društva. U šezdesetima i sedamdesetima dolazilo je mnogo socijalnih pitanja (svi u razredu imaju traperice, ja jedini ne, Lastane, što da radim), pa i onih u kojima su se skrivale prave drame (tata me stalno tuče, a meni je neugodno skinuti se na tjelesnom gdje svi vide moje modrice, Lastane pomozi), da bi malo po malo baš tih godina rubrikom počela dominirati ljubav. U tim je danima na adresu Modre laste stizalo i 500 – 600 pisama tjedno. Veliki broj čitatelja je u pisamce ostavljalo i desetak dinara i kućnu adresu da im Lastan odgovori ako već ne u Lasti, onda barem osobnim pismom. Tada nije bilo interneta, a Lasta je dolazila i u najudaljenije selo.

Početkom sedamdesetih mladi čitatelji i čitateljice su se Lastanu potpisivali sa Tužan, Nesretna, Suvišan, Razočarana, Zabrinut što je prouzročilo pisanje Naredbe br.1. kojom je Lastan 1972. zabranio takve nadimke. Kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih nadimci su postajali sve maštovitiji, te smo imali Letećeg Nikolu Teslu, Sunce na zalazu, Santu leda, Šerifa sa Savskog nasipa, Kauboja Jimmya, itd. Osamdesete su bile godine ljubavi i glazbe, a u devedesetima se zbog rata ponovno javlja jak socijalni naboj u brojnim pitanjima, pa čak i prijetnje samoubojstvom. U novom tisućljeću klinci se zanimaju za ljubav, seks, ali i tehnologiju…

Tekst: Story.hr

Foto: Story Press