Učitelji istaknuli 8 najvećih problema današnje djece koji bi trebali zabrinuti roditelje

Škole i zaposleni u odgojno-obrazovnom sustavu oduvijek se suočavaju s bezbroj problema. Od nedostatka stručne službe (pedagozi, psiholozi...) do slabo plaćenih nastavnika, učenika koji se loše ponašaju i tehnoloških problema.

1. Problemi s razumijevanjem pročitanog

Zabrinjavajuća istraživanja sugeriraju da gotovo dvije trećine djece u četvrtom razredu osnovne škole nema razvijene vještine čitanja. Učenici osnovnih škola ne ispunjavaju ciljeve razumijevanja pročitanog, a i stariji učenici imaju poteškoća. Bilo da se radi o tehnološkim smetanjama, trenutnom zadovoljstvu ili nedovoljnom čitanju kod kuće, što doprinosi njihovim poteškoćama u opismenjavaju, ovo je postala jedna od najčešćih pritužbi koje učitelji imaju o ovoj generaciji djece. 

Iako umjetna inteligencija i nove tehnologije izgledaju obećavajuće za učionice u budućnosti, četvrtina učitelja tvrdi da je umjetna inteligencija učinila više štete nego koristi njihovim učenicima, prema Pew Research Centeru, sabotirajući njihove vještine razumijevanja pročitanog, koncentraciju i trud.

2. Tehnologija utječe na pažnju

Mobiteli koji ometaju, online učenje i socijalna anksioznost u učionici, mnogi moderni učinci istinski se bore sa zadržavanjem pozornosti i koncentriraju se na nastavi. Ne samo da to opterećuje njihovu radnu etiku i motivaciju, već ih potiče da budu aktivniji tijekom nastave, što se često označava kao loše ponašanje, a to je zapravo društvena i mentalna potreba. 

Studije, poput objavljene u OxJournal, čak tvrde da vrijeme koje dvogodišnjaci provode pred ekranom može spriječiti njihov razvoj te potaknuti probleme s fokusom, koncentracijom i hiperaktivnošću prije nego što uopće krenu u školu.

Nedostaje im koncentracije, ali u mnogim slučajevima i motivacije, dvije zamjerke učitelja ove generaciji djece koja idu ruku pod ruku jedna s drugom.

3. Ne ulažu napor da uspiju

Na Redditu učitelji redovito komentiraju da unatoč tome što daju svojim učenicima alate za uspjeh, mnogi njihovu učenici ne ulažu nikakav pravi napor kako bi ostvarili uspjeh. Zbog kombinacije frustracije, nedostatka koncentracije i više društvene izolacije, studenti se bore s emocionalnim previranjima, što sprječava motiviranosti u pogledu akademskog uspjeha. 

Prema istraživanju koje je proveo Kahoot (norveška platforma za online učenje), rastuća zabrinutost i borba s mentalnim zdravljem danas ometaju učenike u puno većoj mjeri nego u prethodnim generacijama, pridonoseći njihovom nedostatku fokusa i truda u učionicama. 

Uz tehnološke i društvene distrakcije, koje su neke od najvećih pritužbi koje učitelji imaju na ovu generaciju djece, a koje bi trebale duboko zabrinuti roditelje, stope anksioznosti, depresije i usamljenosti kod ovih učenika također uvelike utječu na njihovu radnu etiku. 

4. Manjak znatiželje

Prema studiji časopisa Learning, Culture, and Social Interaction, učenici teško imenuju stvari o kojima žele više naučiti više, tvrdeći da "samo rade ono što im učitelji kažu" na "dosadnim" satovima poput matematike i biologije. 

Iako možda sličan stav imaju i starije generacije učenika, stručnjaci iz ove studije smatraju da je ovo alarmantan problem jer budući uspjeh i znatiželja za cjeloživotnim učenjem počinju u učionicima i ključno je njegovati uzbuđenje tijekom učenja novih stvari kako bi ih pripremili za postignuće kasnije u životu. 

Uz sveobuhvatnu i ponekad neodoljivu prirodu tehnologije i društvenih mreža, učenici se jednostavno mogu osjećati manje stimuliranima u tradicionalnim učionicama, nesposobni se usredotočiti ili koncentrirati.

5. Muče se s vještinama rješavanja problema

Studija objavljena u časopisu Journal of Mathematical Behavior otkrila je da brojni učitelji smatraju da je nedostatak vještina rješavanja problema jedna od najvećih poteškoća njihovih učenika.

Od rješavanja tipičnih sukoba s vršnjacima do emocionalne regulacije vlastite nelagode i prihvaćanja izazova, mnogi učitelji tvrde da ova generacija djece ima poteškoće u rješavanju problema, i to bi trebalo duboko zabrinjavati roditelje i društvo u cijelosti. 

Osobito kad se oslone na svoje učitelje da jednostavno riješe njihove probleme umjesto njih, umjesto da sami pokušavaju pronaći put kroz izazove. Učitelji tvrde da bi se učenici mogli suočiti s brojnim neuspjesima kasnije u životu, i osobno i profesionalno, kada naiđu na problem koji trebaju riješiti sami.

6. Kronični izostanci s nastave utječu na njihov uspjeh u obrazovanju

Prema podacima koje je prikupio obrazovni ekonomist Thomas Dee, gotovo četvrtina učenika bila je kronično odsutna iz škole tijekom školske godine 2022.-2023., izostajući s gotovo 10% nastave. Propuštajući školu iz raznih razloga, od problema s mentalnim zdravljem do bolesti, financijske nesigurnosti kućanstva, pa čak i nedostatka prijevoza, mnoga djeca nemaju dovoljno formativnog vremena u učionicima potrebnog za njihov uspjeh. 

Učitelji tvrde da je kronični izostanak s nastave postao značajniji nakon pandemije, budući da se djeca suočavaju s društvenim, komunikacijskim i mentalnim problemima u puno većim stopama, to im otežava osjećaj dobrodošlice i sigurnosti u školi.

Ne samo da to uzrokuje akademsko zaostajanje učenika, već usporava njihov društveni i međuljudski rast povezivanjem s vršnjacima, sabotira društvene prednosti poput zajednice i pripadnosti koje školsko okruženje može potaknuti.

7. Učenici očekuju trenutno zadovoljstvo

Potreba učenika za trenutnim zadovoljstvom ometa njihovu sposobnost da izazovu sami sebe i sabotira njihov uspjeh u školi. Problem je to koji obeshrabruje djecu da ulažu napor u učenje, istražuju svoju znatiželju i sami sebe. Očekivanja trenutnog zadovoljstva, često potaknuta tehnološkim smetnjama koje trenutno otpuštaju dopamin i serotonin kod djece, mogu dovesti do osjećaja da su povlašteni. 

Ne samo da očekuju da drugi obave težak posao za njih, aktivno izbjegavajući izazove i nelagodu, već se često loše ponašaju i  postaju emocionalno neregulirani na bilo koji znak tjeskobe ili poteškoća. 

8. Nemaju vještine emocionalne regulacije

Dok borba protiv lošeg ponašanja u tradicionalnim učionicama obično izgleda kao poticanje učenika da budu mirni, tihi i suzdržani, stručnjaci s Instituta Spark & ​​​​Stitch tvrde da pomaganje djeci da se istinski i učinkovito emocionalno reguliraju izgleda potpuno drugačije.

Važno je učenicima dati autentičan prostor u izražavanju mišljenja i osjećaja, čak i kada je to neproduktivno za kurikulum ili standardizirano testiranje. 

Problem s mnogim današnjim školama je u tome što nemaju resurse da potaknu taj emocionalno inteligentni mišić svojih učenika u stvarnosti. Ne samo da često nemaju školskog savjetnika ili educiranog za pomoć učenicima u vezi s njihovim mentalnim zdravljem ili emocionalnom regulacijom, nemaju sredstava ni prostora da ih izvedu s nastave, pomognu im u rješavanju njihovih problema, pridonoseći većem broju nedoličnog ponašanja i emocionalnih ispada u učionici za čije posredovanje su onda odgovorni učitelji.