Kako izgleda onlina škola u jednom zagrebačkom domu s tri školarca

"Nije baš pametno buljiti u televiziju tri sata", doskočio me vješto moj 9-godišnjak kad sam mu objavila da je njegova škola na 3. programu HRT-a od 13 do 16 sati. Sedmaš starta u 10.45 sati, dok prije toga mora otići do škole, predati od roditelja potpisanu izjavu da je u petak preuzeo tablet na kojem će se održavati drugi dio nastave. Biologija, matematika, hrvatski i geografija, njegovi su predmeti za danas. Dok lagano pijem prvu jutarnju kavu, jer mi je moj poslodavac omogućio rad od kuće, savjetujem ga da lijepo pripremi bilježnice i knjige za taj dan, kao u pravoj školi. Ne doživljava me! Očekivano... Njemu, čini se, neće nedostajati klasična škola, dok 16-godišnjak žali što nema nastave (naravno, ne zbog nastave, već zbog svega drugog što se događa izvan nje), jer to znači da će cijeli dan biti s braćom i mamom, a on "stvarno ne zna kako će to izdržati".

"Srećom da sam psihički stabilan, pa me tvoja paranoja ne dira", kaže mi dok mu držim "lekciju" o tome da koronavirus nije šala i da se ne nada pretjeranim druženjima dok ova ludnica traje. Čini mi se da mnogi mladi, uključujući i ovog mojeg, banaliziraju situaciju. Objašnjavam mu kako ovu, novu školu mora ozbiljno shvatiti, jer - kad se vrate u školske klupe - bit će provjera, što im je, uostalom, potvrdila i razrednica. Tijekom vikenda dobio je od razrednice nekoliko poruka s uputama. Svi očekuju da će na početku biti određenih poteškoća, dok sustav ne profunkcionira, ali važno je ne širiti nervozu. Razrednica mu, kao i još desetorici kolega iz razreda, šalje poruku da se moraju registrirati u sustav Office 365. Pokušava ponovno, no opet ista poruka - dogodila se greška i molimo vas za strpljenje. U toj situaciji meni počinje nedostajati strpljenja.

"Pa, dobro, kako su svi uspjeli, a samo vas 10 nije", pitam ga. Objašnjava mi da su to oni koji su pokušali "uči" u petak, dok još nije bilo navale. Online škola u Hrvatskoj svojevrsni je eksperiment i, tješim se, treba biti strpljiv. U međuvremenu saznajemo kako virtualne učionice za srednju školu kreću od srijede, a da danas i sutra učenici srednjih škola trebaju pogledati snimljene materijale prema rasporedu i uputama razrednika.

I dok čekamo prve naše školske sate online, škicnuli smo malo kako to izgleda za druga godišta. Na Sportskoj televiziji petaši rješavaju zadatak koliko kvadrat ima četvrtina, dok na trećem programu HRT-a prvašići provjeravaju jesu li točno odgovorili na pitanja iz priče o Franki i flauti.

"Ja ću ovo morati slušati dva sata", žali se 13-godišnjak, na što mu odgovaram: "Da, a morat ćeš i zapisivati!". No njemu je draža ideja o učenju na tabletu. Aplikacija IZZI ustvari je vrlo zanimljiva, šteta što i do sada nisu učinili na takav način. Otvaramo matematiku za 7. razred: vektori, racionalni brojevi, proporcionalnost, računanje s postocima, jednostavni kamatni račun... Sve je lijepo objašnjeno, tu je i video materijal, primjeri zadataka... Gdje je to do sada bilo, pitam se.

Jučer je na stranici naše škole objavljeno kako virtualna nastava za više razrede počinje u 9.30 sati. Odlazi na stranicu škole i putem tableta bira razred. Sve radi bez problema. U razrednu grupu odmah šalje poruku drugim učenicima, jer su još jučer navečer svi bili zbunjeni, nije im bilo jasno kako će sve funkcionirati. Bira lekciju iz matematike za 7. razred - središnji i obodni kut. Profesorica Nevia Grbac preko YouTubea objašnjava lekciju. Gleda 20 sekundi i gasi, uz objašnjenje da su oni to učili na prošlom satu. Postaje mi jasno kako će ovdje roditelji imati ključnu ulogu. Bit će potrebno, više nego inače, držati stvari pod kontrolom. Naravno, ima odgovorne i manje odgovorne djece, no za svih je nas ovo ipak jedno sasvim novo iskustvo. Razmišljam kako sam u prednosti jer mogu raditi od doma i sve to nadzirati. Čekamo 10.45 i prvi sat na Sportskoj televiziji, matematiku. Zanima nas hoće li ovaj isti video biti i na televiziji. Sadržaj je isti, pa se moj sin odlučuje pratiti nastavu putem tableta.

Evo ga na satu geografije. Uče o prometu u Europi. Zadovoljna sam, čak i zapisuje u bilježnicu.

Srednjoškolac se budi kasnije od svih. Kasno sinoć uspjelo mu je registrirati se na Office 365, gdje je bilo ponuđeno nekoliko opcija na koje može ući. On je ušao na Teams, gdje je morao poslati zahtjev za ulazak u team svojeg razreda (zahtjev odobrava jedan od profesora), u kojem se nalazi 15 kanala - svaki označava jedan školski predmet. U svaki od tih kanala profesor šalje objave i datoteke koje moraju obraditi.

"Kako će profesori znati jesi li pročitao materijale, vide li oni tko je online ili ne", pitanja su na koje, za sada, nemam odgovore.

"A kad ćeš ti to naučiti?", pitam ga.

"Budem....", odgovara.

Kako je u međuvremenu došlo do hakerskog napada na sustav, mnogi učenici nisu mogli pristupiti aplikacijama. Teams je još u funkciji, moj sin bez problema gleda sadržaj, no neke njegove kolege imaju problem.

Malo prije 13 sati na 3. programu HRT-a kreće nastava za učenike trećih razreda. "Fora!", uzbuđen je moj 9-godišnjak dok mu prof. Bojan Iličić objašnjava što ga čeka danas. Na matematici uče o dužinama, a to je gradivo koje su već obradili. U prirodi uče o vitaminima i mineralima; to mu je malo dosadno, pa komentira: "Kao da smo i vrtiću!". A onda slijedi mali odmor; oduševljen je što postoji i ta "opcija", osobito što se prikazuje njemu drag crtić o vanzemaljcu kojemu djeca pomažu popraviti letjelicu i vratiti se kući.

"Ovo je bolje od obične škole", kaže on nakon prvog dana online nastave u Hrvatskoj.

Okolnosti koje su dovele do uvođenja online škole u Hrvatskoj nisu dobre, no nadamo se kako će se, kad ova noćna mora jednom prođe i kad se vratimo normalnom životu, sve ono dobro iz online nastave više integrirati u način podučavanja naših mališana. Što sam ja zaključila? Prerano je govoriti nakon prvog dana, ali djeca definitivno žele i trebaju moderniji način učenja, a to znači interaktivne materijale, učenje putem video materijala i modernih tehnologija. Do sada je to, čini se, ovisilo isključivo o dobroj volji pojedinog profesora, njegovoj kreativnosti i angažmanu. Novo vrijeme, očito, dolazi. Ipak, svi skupa, uključujući i djecu, jedva čekamo povratak u školske klupe, jer baš ništa iz virtualnog svijeta ne može zamijeniti svu ljepotu druženja i interakcije koja se događa dok smo sa svojim prijateljima, učiteljima, kolegama... Samo da se što prije svi vratimo svojoj rutini!

Tekst: Danijela Petrov
Fotografije: Privatni arhiv