Nitko ne voli osjećati strah. Dobro, postoje osobe koje vole doživjeti nalet adrenalina uvjetovan osjećajem straha, ali strah nije za svakoga. Okolnosti koje predstavljaju stvarnu prijetnju našem osobnom zdravlju i sigurnosti, sasvim su drukčije iskustvo. Međutim, jesmo li ikad razmišljali o bebama i načinu na koji one doživljavaju strah, pa onda i zašto ga doživljavaju? Bebe su nevine, nisu svjesne svih opasnosti ovoga svijeta. Kako je moguće da se mogu bojati?
Svi smo vidjeli videozapise, koji kruže društvenim mrežama, u kojima su dojenčad i mala djeca uplašena ako vide nekog kukca ili psa, i obično se smijemo tome, jer znaju raditi čudne grimase. Međutim, bismo li se tomu trebali smijati? Je li doista smiješno vidjeti uplašenu bebu? Čini li im strah više štete nego što mislimo? Bebe se razvijaju pa se tako razvija i njihov osjećaj straha. Kako rastu i kako se mijenjaju, tako se mijenjaju i njihovi strahovi.
Kada bebe osjećaju strah?
Da bismo razumjeli kako bebe obrađuju osjećaj straha, prvo moramo razumjeti kada zapravo počnu osjećati strah. Već od rođenja, bebe će instinktivno reagirati na glasne zvukove, ali možda neće osjetiti strah. To je prirodan odgovor, a ne nešto što rade namjerno. Kada dojenče navrši 6 do 7 mjeseci, može se jako uplašiti, a to je zato što je razvilo sjećanja na poznata lica, pa kad god vidi nepoznatu osobu, da to nije mama ili tata, može se prestraviti.
Stručnjaci iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba objašnjavaju da se 'u prvim mjesecima života kod djeteta, u situaciji odsutnosti odraslih osoba, pojavljuje strah od potpunog uništenja (dijelom je povezan s objektivnom nemoći novorođenčeta koje ne bi moglo preživjeti u situacija kada bi bilo ostavljeno). Psihodinamičari ovaj strah nazivaju strah od dezintegracije. U drugoj polovici prve godine života primarni strah je strah od gubitka važne osobe (dijete još uvijek nema kapacitet zadržati sliku bliske osobe nego u situaciji kada ta osoba nije na raspolaganju dijete razvija strah da je važna osoba zauvijek izgubljena)'.
Ima nešto i u načinu funkcioniranja organizma
Provedene su mnoge studije kako bi se vidjelo zašto se bebe boje. No sve je povezano s biologijom. Napravljena je i nova studija koja pokazuje da reakciju beba na strah može oblikovati njihov crijevni mikrobiom. Istraživanja su pokazala da su bebe s manje uravnoteženim crijevnim mikrobiomima sklone pokazivati više straha. Naime, riječ je o tome da prisustvo nekih dobrih bakterija u mikrobiomu utječe na funkciju amigdale, odnosno jednostavnim rječnikom rečeno, centra za emocije koji se nalazi u vrhu sljepoočnog režnja.
Kako smiriti strah?
Nijedna mama ne želi da njezino dijete osjeća strah i nelagodu stoga kada dijete počne pokazivati znakove iskrenog straha, žele ga brzo umiriti. Malim bebama strah se može ublažiti čestim izlaganjem novim licima i mjestima. Kad beba vidi da se mama u prisutvu nepoznate osobe dobro osjeća, beba će se opustiti i strah bi trebao nestati.
Kada dojenče izraste u dijete, strah dobiva potpuno novo značenje. Sa 18 mjeseci, ušlo je u razvojnu fazu u kojoj ne može razlikovati stvarni život od fikcije. To znači da ako dijete vidi strašno čudovište na TV-u ili u knjizi, neće znati da to nije stvarno. Mala djeca obrađuju strah na drugačiji način od dojenčadi, što znači da je potrebno koristiti različite metode smirivanja straha.
Kako pomoći djetetu da prevlada strah?
Ovisi o razvojnoj fazi djeteta, ali kad je riječ o djeci do dobi od dvije godine, roditelji bi trebali biti svjesni da se malo dijete, iako to ne može verbalizirati, boji i dobro je ne ostavljati ga dugo samog.
Kada dijete počne verbalizirati svoj strah, roditelji ga trebaju saslušati i uvažiti, ne posramljivati ga niti uspoređivati s drugom,’hrabrom djecom’. I mala djeca vole da razgovarate s njima pa iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba savjetuju da im približite strahove na način da im objasnite kako ste se i vi bojali dok ste bili u njegovoj dobi.