Smisao straha je da nas štiti od opasnosti i uči nas oprezu. Djeca ga često za mnoge stvari nemaju pa ih za to vrijeme štiti strah roditelja. Tako djeca uče što je opasno, a što nije.

Strahovi povezani s razvojemprate najčešće vrijeme promjena u životu djeteta. Primjerice majka je izašla u park s jednogodišnjom djevojčicom koja se po prvi put odvaja od nje da bi istražila zanimljivu ljuljačku. Vrlo brzo djevojčica se uplaši da će izgubiti majku i vraća joj se uz plač. Na taj način joj je strah omogućio da istraži novu stvar, ali da se pritom ne izgubi. Sličan proces se događa i sa starijim djetetom. Primjerice dječak prvi puta ostaje sam na nekom sportu. Nakon što se majka ponovno vrati, strah kojeg je dijete osjećalo zamjenjuje osjećaj ponosa i dječak je time napravio još jedan korak u odrastanju.

Promjene u odrastanju mnoge djece su primjerice polazak u vrtić, školu, ulazak u pubertet. Mnogi od razvojnih strahova odjednom nestaju kad dijete prođe spomenutu fazu i navikne se na novu situaciju. Naravno sve to ne prolazi bez roditelja ili djetetu važnih bliskih ljudi. Njihova blizina je vrlo važna jer ako ih nema strahovi mogu postati preveliki i razvući se.

10-najvecih-djecjih-strahova
Children hide under blanket, Image: 3997215, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Designpics

10 najčešćih strahova kod djece:

  • Mrak
  • Odvajanje
  • Gubitak ljubavi
  • Čudovišta i provalnici
  • Životinje
  • Voda
  • Pogreške
  • Bolest i smrt
  • Samostalnost
  • Liječnik

Roditelji kao sigurno sidro

Kad djeca osjećaju strahove, roditelji se trebaju odmah uključiti makar strahovi izgledali smiješni, nebitni ili iracionalni. Strahovi su dio razvoja i da ne bi prerasli u poremećaj, roditelji moraju primjereno reagirati. To ne znači da im strahove treba „oduzeti“. Naprotiv njih treba doživjeti pa se naučiti nositi s njima i na kraju ih pobijediti. I to uz mnogo roditeljske podrške, zagrljaja, razgovora i pažnje.

Neka dijete osjeća da vam ga shvaćate ozbiljno i da mu želite pomoći da pobijedi strahove. Možete zajedno crtati strahove, izrađivati figure od plastelina, ispričati mu priču s istim strahom, ali s pozitivnim krajem, igrati se uloga ili čitati prigodne slikovnice. Sigurno iz rukava možete izvući i vlastitu priču kad ste kao dijete osjećali sličan strah. Tako pokazujete djetetu da ste strah savladali i da ono to isto tako može.

Teži poremećaji uzrokovani strahovima

Strahovi koji ostanu neprepoznati i bez podrške roditelja mogu se pretvoriti u ogromna „čudovišta“ te kasnije dovesti do težih poremećaja kao što je depresija. Događaji koji ih mogu izazvati su smrtni slučajevi, razdvajanje roditelja, teške bolesti u obitelji i napad psa. Također tjelesno kažnjavanje, zlostavljanje ili emocionalno zanemarivanje mogu izazvati strahove koji prelaze u poremećaje. Katkad se djetetovo ponašanje, koje je u strahu, tumači kao nezainteresiranost i nedostatak motivacije, a katkad djeca dulje razdoblje pokazuju zabrinutost za svakodnevne događaje, napeta su, preburno reagiraju i tuže se na bolove u trbuhu ili glavi. Kod starije djece se jači strahovi manifestiraju kroz ubrzani puls, znojenje, trzanje tijela, mucanje, tikove. Pojave li se ovakvi znakovi da se s djetetom nešto događa, svakako potražite pomoć psihologa. On će vas uputiti kako adekvatno pomoći djetetu.

Tekst: I.Š.

Foto: Profimedia