Sve što se zbiva oko djeteta treba bogatiti riječima i što više ga zvučno stimulirati. S vremenom dijete počinje povezivati riječ i određenu, njemu poznatu, akciju. Tada riječi postaju osmišljene, dobivaju sadržaj i nose određeno značenje. Kada iste situacije ponavljamo, kod djece se stvara zvučno razlikovanje, a onda postupno, ponavljanjem, dolazi do zvučnog pamćenja. Zvučne stimulacije su jednostavnije kako bi ih djeca što lakše opažala i razlikovala, a vremenom postaju sve složenija. U početku dijete razlikuje zvukove i šumove. Postupno počinje razlikovati zvukove slabijeg i snažnijeg intenziteta.

Kako s vremenom dijete usvaja glasove materinjeg jezika i svladava njihovu njihov pravilan izgovor, potrebno je obratiti pažnju i na razlikovanje sličnih glasova prvo u govoru, pa onda i u čitanju i u pisanju.

Kod djece koja zvučno ne razlikuju glasove, neophodno je raditi vježbe za razvijanje fonemskog sluha.

Na početku se s djetetom radi vježba u kojoj mu pokazujemo artikulacijsku razliku sličnih glasova. Postavljamo govorne organe u pravilan položaj za izgovor jednog pa onda drugog, sličnog, glasa. Naizmjenično izgovaramo slične glasove, a onda se više puta izgovara jedan glas i kada vidimo da ga je dijete usvojilo, onda ponavljamo više puta drugi glas. Zatim ponovno krenemo s naizmjeničnim ponavljanjem i istovremeno pratimo da li dijete uočava razliku. Ovu vježbu možemo izvoditi tako da pri izgovoru jednog glasa pljesnemo rukama, a pri izgovoru drugog glasa udarimo rukom o stol.

Da bi dijete moglo zvučno razlikovati slične glasove, potrebno je upoznati ga i s motornim razlikovanjem pokreta govornih organa. Ova vježba se izvodi tako što djetetu objasnimo kako da postavi govorne organe u pravilan položaj za izgovor jednog, a zatim drugog, sličnog glasa. Tako će dijete doći do pravilne artikulacije u cjelini.

Nakon što dijete usvoji određeni glas, počinjemo s auditivnim vježbama razlikovanja glasova. Na početku se vježbe sastoje od razlikovanja slogova, a zatim se rade složenije vježbe koje podrazumijevaju razlikovanje glasova koji se nalaze u riječima koje se razlikuju samo u glasovima koje dijete treba razlikovati (npr. "miš" i "Niš" i sl.). Ponekad dijete uspije uspješno izvesti vježbe za razlikovanje slogova, ali to ne znači da će pravilno koristiti određeni glas i da ga neće brkati s drugim glasom, koji mu je sličan. Kada dijete može razlikovati bliske (slične) glasove u brzom, neposrednom ponavljanju, ono će biti u mogućnosti i odgovarajuće ih upotrijebiti u govoru, čitanju i pisanju. Razlikovanje sličnih glasova uvježbavamo kroz izgovor riječi, rečenica i tekstova.

Tekst: Dr Nataša D. Čabarkapa, logoped

Izvor: www.yumama.com

Foto: Profimedia