U suvremenom svijetu djeca se rađaju i odrastaju okružena medijima od kojih je najrasprostranjeniji televizija. Televizija općenito zadovoljava niz različitih potreba: igru i zabavu, znanje i informacije, bijeg od svakodnevnice, ona je često tema razgovora, može utjecati na naše stavove, ponašanje i formirati našu sliku svijeta.

Ipak, dječji mozak nije još dovoljno razvijen i može preraditi samo dio pristiglih informacija. Budući da su sadržaji na TV-u puni slika, boja, glasova i glazbe koji se vrlo brzo izmjenjuju, kod malog djeteta ti podražaji mogu izazvati nemir i preveliko uzbuđenje. Zbog toga bi bilo poželjno malo dijete do 3. godine ne ostavljati samo ispred televizije. Stručnjaci smatraju da su prve tri godine života kritično vrijeme za razvoj mozga. TV, kao i ostali elektronski mediji mogu poslužiti kao jedan od alata za igranje i interakciju s roditeljima i odraslima iz djetetovog okruženja, kojim se potiče učenje i zdrav tjelesni i društveni razvoj. Kako djeca odrastaju i postaju starija, previše vremena ispred televizije može ometati druge, važnije aktivnosti kao što su fizička aktivnost, igre na otvorenom, čitanje, učenje u školi, pisanje zadaće, igranje s prijateljima i provođenje kvalitetnog vremena s obitelji. Naravno, TV u umjerenim količinama može biti dobra stvar ako se biraju sadržaji primjereni dobi i razvoju djece.

Kakvi crtići su pogodni za najmlađe, kakav program za stariju djecu?

Tako je za malu djecu važno da to budu crtići „siromašni“ informacijama – crtići gdje su veliki, obli likovi bez puno detalja i boja u kojima se slike i glasovi sporo izmjenjuju. Tada se oni mogu koristiti za, primjerice, usvajanje novih riječi kroz imenovanje predmeta, pričanje, učenje boja i dječjih pjesmica, a sve to kroz interakciju s roditeljima. Nešto veća djeca mogu dobiti razne informacije kroz edukativne i obrazovne emisije ili imati odgojnu korist ako se o nekom crtiću, filmu ili bilo kojem sadržaju koju su pogledali na tv-u s njima razgovara i prenese informacija i pouka.

Važno je imati na umu da previše televizije ipak može biti štetno.

Istraživanja su pokazala da djeca koja gledaju TV više od 4 sata dnevno imaju veću vjerojatnost da će biti pretila, a ona koja su gledala nasilje na TV-u češće pokazuju agresivno ponašanje, ali s druge strane i strah da će se nešto zastrašujuće dogoditi i njima i da svijet nije sigurno mjesto. U tom smislu, gledanje TV-a trebalo bi biti ograničeno. Mala djeca ne mogu razlikovati između stvarnih i izmišljenih događaja, filma i života. Nasilni prizori, napetost, veliki obrati mogu pobuditi u djetetu strah i zbunjenost. Djeca od 5-6 godina mogu biti oduševljena zanimljivim prijenosima, ali nemaju sposobnost logičkog rasuđivanja i zaključivanja. Tako da ih u konačnici mnogi sadržaji mogu zbuniti ili im poslati lošu poruku. Djeca starija od 7 godina mogu pratiti kronološki niz događaja, ali opet ne mogu u potpunosti razumijeti uzroke i posljedice određenih ponašanja i radnji. Tek iznad 9 godina djeca mogu razlikovati važno od nevažnoga, bitno od nebitnoga. Zato je za roditelje važno aktivno sudjelovati u kreiranju načina i vremena u kojem će dijete određene dobi gledati TV, važno je kontrolirati sadržaje i duljinu gledanja te postaviti granice kako bi osigurali da djeca ne provode previše vremena pred televizorom. A vrijeme koje provedu ispred televizora neka bude iskorišteno na konstruktivan, edukativan i poticajan način.

Ovdje možete vidjeti infografiku "Kako djeca gledaju TV" s rezultatima iz istoimenog istraživanja AEM-a i UNICEF-a o učestalosti gledanja TV-a u dječjoj dobi, kada i što gledaju te tko o tome odlučuje:

Tekst: Jelena Klopotan, dipl. psiholog

http://telefoncic.hr/

Foto: Profimedia