Je li dijete tiho i povučeno ili glasno i društveno? U kojim situacijama traži više, a u kojima manje pažnje i potpore? Što u djetetu izaziva nesigurnost, a u kojim situacijama se osjeća najugodnije? Razmišljanjem na ovakav način bit ćete u mogućnosti primjereno odgovoriti na djetetove individualne potrebe jer svako dijete je drugačije, čak i ona djeca koja su odrasla u istoj obitelji i koju su odgojili isti roditelja.

Sljedeći savjeti mogli bi vam u tome pomoći, ali ne zaboravite da u odgoju djece ne postoje univerzalni „recepti“ primjenjivi na svu djecu. Svako dijete je individua za sebe.

Djetetovu potrebu za tim da bude voljeno trebamo ispuniti pokazivanjem svoje ljubavi, toplim i nježnim dodirivanjem, grljenjem, poljupcima, maženjem... Neka djeca vole takvo iskazivanje ljubavi više (ili manje) od druge djece, što je djetetova potreba koju svakako treba razumjeti i poštovati te ne uzimati previše osobno, „k srcu“ („Zašto mi ne dozvoliš da te više grlim i ljubim, pa ja sam ti mama!“ ili „Prevelik si dečko da te mama toliko ljubi!“). Pritom je važno pratiti djetetove reakcije na iskazivanje ljubavi jer različite razvojne faze djeteta nose sa sobom i različite doživljaje istog ponašanja roditelja (npr. dijete staro 18 mjeseci će više uživati u javnom iskazivanju ljubavi svoje majke, nego dijete predškolske dobi koje se zabavlja u društvu svojih vršnjaka: „Pusti me, nisam više mala beba!“). Važno je ne nametati zadovoljenje vlastitih emocionalnih potreba (npr. za time da nam dijete baš u tom trenutku iskaže nježnost), pogotovo ako dijete jasno daje do znanja da mu to trenutno ne odgovara. Ipak, ne smetnite s uma i vlastitu individualnost: nekim roditeljima više „leži“ takav emocionalniji način iskazivanja ljubavi prema svom djetetu, a nekima manje, što je sasvim normalno i prihvatljivo. Ne pretvarajte se da ste nešto što niste jer djeca su pravi „maheri“ u uočavanje roditeljske (ne)autentičnosti.

Pokažite interes za aktivnosti u kojima dijete sudjeluje te iskažite zadovoljstvo njegovim postignućima i napretkom, bez uspoređivanja s bratom, sestrom ili drugom djecom. Nastojte da dijete osjeti onaj «ja to mogu!» osjećaj, što jača njegovu sigurnost u vlastite sposobnosti. Ipak, nastojte ne hvaliti dijete samo na osnovi „vanjskih“ uspjeha.

Davanje puno pažnje djetetu će pokazati da je cijenjeno i vrijedno (osim što je voljeno). Djeca žele udovoljiti bliskim odraslim osobama, tako da će im vaša pažnja i pohvala pomoći da se dobro osjećaju. Dozvolite svom djetetu mogućnost izbora (unutar dozvoljenih granica, npr. izbor toga što će obući za vrtić ili koji crtić će pogledati), što će mu također biti pokazatelj koliko mu vjerujete i koliko ga poštujete kao osobu (a nije li to ono čemu teži svako ljudsko biće?). Mogućnost izbora za sobom neminovno povlači i posljedice tog izbora, zato dozvolite djetetu da uči iz posljedica svog ponašanja.

Tekst: Ana Plazonić, prof. psih.

Foto: Profimedia