Empatija je sposobnost razumijevanja emocija drugih osoba. Osjećati empatiju znači razumijeti što osoba osjeća u nekoj situaciji, tj. pretpostaviti kako bi se mi sami osjećali i razmišljali kada bi se našli u takvoj situaciji. Empatija je vještina koja se uči, koju treba poticati, a počinje već u najranijoj fazi djetetova razvoja. Tako novorođenče počne plakati kada u njegovoj blizini počne plakati druga beba ili dvogodišnjak koji, kada vidi da netko plače, daje svoje igračke ili druge stvari koje bi njega utješile u toj situaciji. Oko četvrte godine dijete počinje povezivati svoje emocije s osjećajima drugih.

Ako primijeti svojeg prijatelja koji je se u igri spotaknuo i pao, dijete može spontano reagirati na empatičan način, tako da mu počne pružati podršku i emocionalnu utjehu. Empatija, osim o dobi, ovisi i o temperamentu djece. Djeca koja imaju razvijene socijalne vještine poput uspostavljanja odnosa te razumijevanja i prepoznavanja svojih emocija,  bit će sklonija empatiziranju i pomoći drugima, dok će s druge strane djeca sa slabijim socijalnim vještinama imati agresivniji način reagiranja, teže shvaćanje tuđe perspektive te mogući osjećaj krivnje. Vrijednost razvoja empatije je višestruka, jer kapacitet za empatiju djeci olakšava povezivanje s drugim živim bićima. Empatična djeca su uspješnija i zadovoljnija u školi, socijalnim situacijama i odnosima.

Kako poticati empatiju kod djece?

1. Budite primjer svome djetetu!

Kako bi razvili empatiju kod djece, roditelji i sami trebaju razumjeti ponašanje i osjećaje djeteta i drugih osoba u svojoj okolini. Djeca upijaju više od onoga što se izgovori pa tako ako roditelj djetetu primjerice kaže kako treba uvažavati osjećaje drugih ljudi, a da pri tome sam to ne čini, manja je vjerojatnost da će dijete usvojiti takvo ponašanje jer roditelj predstavlja svojem djetetu model po kojem ono uči.

2. Razgovarajte o osjećajima!

Djeca često ne razumiju osjećaje koji im se javljaju pa je zato važno o njima razgovarati, na način da roditelj prepozna emociju kod svojeg djeteta te da ju imenuje, opiše i kaže svoje iskustvo s tom emocijom. Na primjer: „Vidim da si tužan jer ti ne ide domaća zadaća. Ja sam isto tužan kad ne napravim dobro ručak. U redu je biti tužan.“

3. Potaknite na izražavanje emocija!

Izražavanje emocija danas je posebice važno zbog toga što se nalazimo u digitalnom dobu u kojem smo okruženi pisanjem poruka na različitim uređajima. Iako na njima postoji niz različitih emotikona, djeca ne uče o osjećajima samo kroz biranje emotikona na uređajima. Dobro je da se s djecom razgovara što koji emotikon predstavlja, kako bi ih djeca naučila smisleno koristiti u razgovorima. Također, poželjno je da tijekom dana roditelji potiču djecu da imenuju vlastite emocije koje osjećaju u različitim situacijama, kako bi djeca usvojila to kao naviku. Više ideja o tome kako možete potaknuti djecu na izražavanje emocija, možete pronaći u našem tekstu na linku.

mama priča s djevojčicom

4. Pomozite djeci da se užive u emocionalna stanja drugih!

Kako bi pomogli djeci da se užive u emocionalna stanja drugih, roditelji se mogu prisjetiti situacije u kojima je njihovo dijete, određenim postupkom, izazvalo određenu emociju kod drugog, na primjer: „Kako se Marko osjećao kad si ga odgurnuo?“. U ovu svrhu može se iskoristiti igra „Pogodi kako se osjećam“ gdje je zadatak da oni koji igraju prave različite izraze lica i zamole djecu da ih prepoznaju. Na taj način djeca uče prepoznavati signale na licima drugih.

5. Predložite djeci kako iskazati empatiju!

Ovdje možete pitati dijete koje je na primjer potrgalo igračku prijateljici/prijatelju „Što možeš učiniti da se Ana bolje osjeća u vezi svoje strgane igračke?“. Neka dijete svoje ideje podijeli s vama, a vi mu predložite još nekoliko opcija. Budući da su djeca sklona ispitivati o pojavama koje vide oko sebe,  u ovom dijelu Vam može pomoći i gledanje različitih filmova ili serija čije likove možete komentirati postavljajući djeci pitanja poput: „Što misliš kako se ova djevojčica osjeća? Koji bi mogao biti razlog tome?“. Tako se može pomoći djeci da poistovjećujući se s tim likovima lakše prepoznaju kako pomoći drugima. Isto se može i kroz različite priče ili knjige.

6. Pohvalite empatično ponašanje!

Kada primijetite prve znakove empatije, pohvalite vaše dijete. Takvi znakovi jasno pokazuju da vaše dijete uči kako da suosjeća i brine o drugim ljudima. To može biti kada dijete ustupi igračku mlađem bratu ili sestri koja plače te se tada može reći „ To je bilo jako ljubazno od tebe. Jesi vidio kako ga je to učinilo sretnim?” Tada vaše dijete shvaća značaj brige o drugome jer mu vi ukazujete na to.

7. Budite strpljivi!

Djetetu je potrebno vrijeme da razvije empatiju. Empatija nije nešto o čemu djecu možemo izravno poučavati, već će ju ona usvajati kroz igru, komunikaciju, slušanje priča i oponašanje primjera iz okoline. Ne očekujte da u svakoj situaciji vidite suosjećanje kod vašeg djeteta jer oni uče kroz svoj razvoj.

Izvor: Hrabri telefon

Foto: Profimedia