Biti roditelj zahtjevan je zadatak, a kada vaše dijete ima teškoće u razvoju, roditeljska uloga stresnija je zbog dodatnog angažmana, a i raznih osjećaja koji se mogu pojaviti – poput tuge, straha i zabrinutosti. Osim roditelja, i braća i sestre djece s teškoćama u razvoju žive u stresnijem okruženju, a k tome nemaju još kognitivnu i emocionalnu zrelost odraslih za nošenje s tom situacijom. Također, dijete s teškoćama u razvoju zahtijeva puno roditeljske pažnje, pa se često događa da roditelji nemaju dovoljno vremena jednako se posvetiti i drugoj djeci u obitelji. Kada roditelji imaju dijete s teškoćama u razvoju, nužno je i opravdano da više vremena i brige posvećuju tom djetetu koje ima teškoće. No djetetu uobičajenog razvoja to može izgledati nepravedno, te teško za shvatiti.

Kod braće i sestara djece s teškoćama u razvoju mogu biti prisutne sljedeće emocije i ponašanja:

Ljutnja,

usamljenost - jer brat/sestra dobiva više roditeljske pažnje od

njih

    • Krivnja

    - ako pomisle ili osjete nešto negativno prema bratu/sestri (npr.

    jer su ljubomorni na brata/pomisle da bi htjeli da im je brat/sestra

    drugačiji)

    • Zbunjenost

    - kako drugima objasniti da imaju brata/sestru s teškoćama, kako

    razgovarati sa bratom, shvatiti što njihov brat/sestra može/ne

    može

    • Zabrinutost

    za budućnost - Kako će moj brat/sestra funkcionirati u budućnosti?

    Hoću li morati preuzeti brigu za svog brata ili sestru?

    • Neprimjereno

    izražavanje emocija - (vrijeđanje, bacanje stvari, udarci)) sa

    ciljem privlačenja pažnje roditelja ili mogu postati „nevidljivi“

    kako ne bi dodatno opteretili roditelje

    • Preodraslo

    ponašanje za svoju dob - primjerice, preuzimaju previše brige za

    brata/sestru, truditi se da bude uspješan u svemu

    Ali mogu se razviti i sljedeće osobine:

    povećana

    tolerancija i pozitivan odnos prema različitostima

    • emocionalna snaga i otpornost te suosjećajnost
    • zrelost i odgovornost
    • snažnije obiteljske veze
    • ponos i dobro samopouzdanje

    Važno je istaknuti da se ovi osjećaji, ponašanja i osobine mogu i ne moraju pojaviti kod braće i sestara djece s teškoćama u razvoju te da to uvelike ovisi o obitelji, individualnim karakteristikama, zajednici i drugim faktorima (npr. da li se u obitelji razgovara o osjećajima ili ne). Nisu svi neugodni ili ugodni osjećaji prouzrokovani suživotom s djetetom s teškoćama u razvoju i djeca koja nemaju brata/sestru s teškoćama u razvoju često osjećaju ljubomoru, ljutnju, krivnju i drugo. No, bitno je imati na umu da obiteljske okolnosti imaju utjecaj na njegove članove i zato je važno prepoznati kada se to dogodi kako bi mogli pomoći braći i sestrama da se nauče nositi s tim osjećajima.

    Što je potrebno braći i sestrama djece s teškoćama?

    Prije svega, ne okrivljavati sebe ako dijete pokazuje određene neugodne emocije ili ponašanja. Neugodne emocije su sastavni dio života i svi ih doživljavamo i imamo. Ono što je važno je razgovarati o njima, dopustiti njihovo izražavanje i pomoći djeci da se nauče nositi s njima. Djeci može biti teško izražavati emocije stoga je korisno s njima otvoriti temu na način da se neka druga djeca znaju osjećati ljuto/tužno/ljubomorno i pitati ih da li se oni nekad tako osjećaju. Važno je pokazati razumijevanje i dopustiti djetetu izražavanje svih neugodnih osjećaja (npr. „Shvaćam/U redu je da se ljutiš jer tvoj brat provodi puno više vremena sa mnom.“ „Imaš se pravo ljutiti.“), a reagirati na neprimjereno izražavanje tih emocija („Ne smiješ me udarati, ali smiješ udarati jastuk/loptu.“). Također, djeci može pomoći objašnjenje zbog čega roditelj više pažnje posvećuje drugom djetetu te iako se to odraslima podrazumijeva, istaknuti djetetu da to nikako ne znači da ga roditelj manje voli ili da je on manje važan. Naravno da nije moguće da roditelj posveti podjednako pažnje djetetu s teškoćama u razvoju i drugoj djeci, no ono što je moguće je da roditelj odredi posebno vrijeme koje će biti samo za roditelja i to dijete.

    Često je roditeljima teško objasniti djeci da im brat/sestra imaju teškoće u razvoju, no važno je ne izbjegavati tu temu. Poželjno je djetetu dati jasne i razumljive informacije, ali ga ne preopteretiti detaljima razvojnih teškoća. Primjerice za autizam bi mogli reći nešto poput „Tvoj brat ima autizam, to je nešto s čime se rodio. Zbog toga mu može biti teško pričati i razumjeti druge, a kada je jako uzbuđen ili uznemiren, vrti se u krug da bi se smirio.“ te zatim odgovarati samo na ona pitanja koja dijete samo traži (odgovor „Ne znam“ je također odgovor).

    Kako biste mogli biti snažni u svojoj roditeljskoj ulozi vrlo je važno da brinete i o sebi i svojim potrebama te da tražite pomoć kada vam je potrebna.

    Hrabri telefon u suradnji sa Centrom iLab organizira grupne radionice "Mjesto za mene“ gdje se kroz igru i kreativne tehnike braći i sestrama djece s teškoćama u razvoju pomaže da bolje razumiju svoju obiteljsku situaciju, da izraze svoje osjećaje te dobiju podršku vršnjaka sa sličnim iskustvom. Radionice su u potpunosti besplatne, a namijenjene su djeci dobi od 7 do 9 godina, a početi će se održavati na jesen. Programske aktivnosti provode se uz financijsku podršku Ministarstva zdravstva. Ostalo je još nekoliko slobodnih mjesta. Za upise i sve informacije kontaktirajte; ivana@hrabritelfon.hr ili 091 6022601.

    Tekst: Ivana Lukičević, mag. soc. rada
    Fotografija: Shutterstock