Iako je svako dijete priča za sebe, generalno je mišljenje da bi svi trebali prohodati do 18. mjeseca života. Svako dijete koje zna ustati koristeći se svojim sposobnostima, a ne pomoći druge osobe, znat će i hodati, kažu stručnjaci. Sva djeca koja hodaju uz pridržavanje pustit će se i hodati samostalno, no nekoj djeci treba više vremena da se osjete dovoljno sigurnima za hodanje bez pridržavanja, a nekima manje. To su osobne razlike među djecom. 

Česta je i velika pogreška roditelja kada dijete stavljaju na noge i pridržavaju za ruke jer su uvjereni da će dijete tako brže prohodati. Radeći to zapravo odmažu svom mališanu jer ne samo da usporavaju razvoj djetetova sustava za ravnotežu nego mu i neverbalnom komunikacijom, koja je u tom razdoblju jako važna, šalju poruku da on to ne može sam i da mu treba pomoć drugoga.

Djeca sama ustaju jer žele doći na razinu u kojoj se kreću roditelji. Uglavnom dijete klekne, iskorači jednom nogom i uz vlastito pridržavanje za neki predmet ustane. Ako ustaju vrlo rano, često ustaju vukući se rukama, a odupirući na obje noge. To je primjeren način ustajanja za ranu fazu i uglavnom se to uvijek mijenja u - ustajanje iskorakom. U slobodnom prostoru djeca uglavnom ustaju koristeći znanje iz četveronožnog puzanja, kada se usprave na pružene ruke i pružene noge i isprave iz tog položaja slonića.

Tekst: Roditelji.hr
Fotografija: Shutterstock