Važno je

razumjeti da postoji pet primarnih razloga zbog kojih mala djeca povređuju

druge. Imate li dijete koje udara, znajte da to nije u potpunosti roditeljski

neuspjeh. Takvo ponašanje, dakako, nikada nije prihvatljivo, ali trebali bismo

biti svjesni postojanja određenih bioloških i razvojnih karakteristika koja mu doprinose.

1. Osjetilni

Način

na koji djeca dodiruju, osjećaju i istražuju svijet različit je od načina na

koji ga odrasli doživljavaju. Kao rezultat toga, vjerojatnije je da će drugu

djecu stisnuti, gurnuti i udariti. Kad počnemo prepoznavati osjetilne

tendencije, možemo pomoći svojoj djeci da pronađu društveno primjerenije načine

ispunjavanja osjetilnih potreba. Njima je osjetilni doživljaj potreban. Imate

djecu koja jednostavno uživanju u igri hrvanja, dok drugima ona nije nimalo

ugodna. Treba poštivati da dijete treba svoj prostor, a roditelj može pomoći i

tako da ga pokuša odmaknuti iz pretjerano stimulativnih situacija te da im da

dodatnu stimulaciju kroz česte zagrljaje, masažu i sl.

2. Bihevioralni

Skloni smo veliku pažnju posvećivati epizodama udaranja i ozljeđivanja. Pažnja može biti vrlo privlačna djeci, bila ona pozitivna ili negativna. Drugim riječima, mnogi udaranjem skreću pažnju na sebe. Umjesto da na te incidente odgovorimo velikom dramatikom, smireniji i središnji odgovor bit će učinkovitiji.

3. Radoznalost

Djeca ima

tendenciju povrijediti djecu koja imaju najburnije reakcije. Što se događa kad

na taj način koristim svoje tijelo? Koju vrstu reakcije mogu izazvati od ove

osobe? Ili iz šire perspektive: kakav je utjecaj mojih postupaka na svijet? Sva

ova pitanja prirodna su i razvojno pogodna za buduće istraživače. U tim

slučajevima uklanjanje djeteta iz situacije i preusmjeravanje na neku drugu

zanimljivu aktivnost, često će udovoljiti toj znatiželji.

4. Energija

Oni su puni

energije - energija ih može nadvladati i počinju se ponašati „kao ludi“, što

uključuje i destruktivno ponašanje ozljeđivanje drugih. Roditelj treba pronaći

način trošenja dodatne energije; fizička aktivnost uvijek je najbolje rješenje.


5. Komunikacija

Prije nego što naša djeca steknu odgovarajuće jezične vještine, obično koriste svoje tijelo za komunikaciju. Ako imate dijete koje kasni s govorom, ono bi moglo biti posebno frustrirano nemogućnošću komuniciranja i, kao rezultat toga, vjerojatnije je da će udariti. Kako se komunikacija razvija i poboljšavaju socijalne vještine, ove vrste ponašanja obično počinju nestajati.

Ipak, ako se takav oblik ponašanja nastavi, važno je pomoći djetetu naučiti se nositi s osjećajima koji se nalaze ispod agresivne reakcije. Često puta riječ je o nekakvoj ljutnji i nezadovoljstvu, koje je važno na vrijeme prepoznati. Ili, dakako, o pogrešnim uzorima i primjerima iz svoje okoline. Naime, većina djece nauče da ne smiju lupiti jer kao posljedicu dobiju vikanje, udarac ili snažnu osudu. Paradoksalno, mi odrasli zaustavimo dječju nezrelu agresiju vlastitom agresijom. U takvim situacijama djeca se ne uče nositi s emocijama koje su dovele do agresije, već se, kažu psiholozi, uče bojati posljedice i svojih osjećaja koji dovedu do takvog raspleta situacije. Važno je napomenuti da agresivna ponašanja treba znati zaustaviti, bez obzira je li riječ o nerijetkoj situaciji s kojom se susreću mnogi, onoj kad dijete udara roditelja, ili vršnjačkoj agresiji.

Tekst: D. P.
Fotografija: Shutterstock