Prvu fizičku agresiju kod djece roditelji obično primjećuju ubrzo nakon prvog rođendana. Od 17. mjeseca života, kažu istraživanja, čak 90% roditelja navodi da je njihovo dijete katkad agresivno. Tjelesna agresija dostiže vrhunac neposredno prije drugog rođendana, a potom bi se u normalnim okolnostima trebala "povlačiti" ili barem rijetko ispoljavati. Psiholozi već desetljećima proučavaju uzroke agresije kod djece. Neki kažu da su agresivne epizode stvar temperamenta, drugi viška kormona testosterona, no većina se slaže kako je to prije svega posljedica odgojnog stila roditelja i okolnosti u kojima dijete odrasta. Posljednje vrijeme, pak, sve je više agresivnih ispada kod djece kad im se zabrane mobiteli, tableti i ostali ekrani, a porast agresije među djecom dovodi se u vezu i s nasilnim video igricama kojima su izloženi.

"Važno je istaknuti da većina videoigara uključuje određenu razinu nasilnih sadržaja koji nisu primjereni djeci. U videoigrama je često nasilje put do ostvarenja cilja, a kao takvo, nasilno ponašanje se nagrađuje. S obzirom na to da su moderne videoigre često interaktivne i omogućuju da igrač osmisli svoj lik, kreira tim suigrača i personalizira svoju igru, veća je vjerojatnost da će doći do identifikacije s tim likom. Što je veća identifikacija, to je veća vjerojatnost da će dijete iskustva iz igre prenijeti u stvarni svijet. Ako igra videoigre u kojima se lik mora ponašati nasilno da bi napredovao do cilja, onda je vjerojatnije da će i u stvarnom životu biti manje osjetljiv na nasilje, ali i skloniji opravdati ili činiti nasilna ponašanja. Pitanje identifikacije je često i razlog zbog kojeg se smatra da nasilne videoigre štetnije utječu na djecu nego gledanje nasilnih sadržaja na televiziji", kaže Mirna Čagalj Farkas, mag. psych. u članku "Djeca i videoigre: Prednosti, rizici i kako djeci postaviti granice" Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, napominjući kako je tema nasilja u videoigrama bitna i zbog toga što djeca, igrajući videoigre, mogu postati žrtve nasilja. Može se dogoditi da ih drugi igrač vrijeđa, šalje neželjene poruke ili na neki drugi način uznemiruje.

Uvriježeno je mišljenje kako su dječaci agresivniji od djevojčica, no psiholozi se s time ne bi složili; više je stvar u tome da dječaci agresiju pokazuju na drugačiji, vidljiviji način. Također, često možemo vidjeti "scenu" u kojoj dijete tuče svoje roditelje. Što se krije iza ove frustrirajuće situacije, za Roditelje.hr objasnila je Matea Blažević, prof. psihologije i članica tima Svjesno roditeljstvo.

"Skriva se preplavljenost osjećajima. Logika kaže da ako dijete ima potrebu nekog udariti, vjerojatno je ljuto. No, to ne treba biti tako. Mnoga djeca tugu i osjećaje povrijeđenosti pokazuju kroz agresiju ili autoagresiju griženjem i lupanjem sebe. Kada dijete udara roditelje, ono je preplavljeno osjećajem kojeg još nije naučilo izražavati na drugačiji način, a to izaziva frustraciju. Bitno je razumjeti da su osjećaji snažna sila koju kroz odrastanje trebamo naučiti izražavati na konstruktivan način, a ne potiskivati. Da bi to dijete naučilo, reakcija okoline je od ključne važnosti. Odrasli, da bi znali kako reagirati, trebaju znati kako se nose sa svojom vlastitom agresijom i osjećajima koji ju bude. To znači da nošenje s dječjom agresijom, bilo da je usmjerena na samo dijete ili na nekog drugog, u roditelju budi njegovu/njenu emotivnu pozadinu. Većina nas je odgajana na način da nije ok lupiti drugo živo biće. Većina nas to vrlo brzo nauči jer nam je već u dječjoj dobi postavljena granica da to ne smijemo raditi. Međutim, važno je i kako nam se ta granica postavlja", pojasnila je Matea Blažević, napominjući kao većina djece nauče da ne smiju lupiti jer kao posljedicu dobiju vikanje, udarac ili snažnu osudu. Paradoksalno, mi odrasli zaustavimo dječju nezrelu agresiju vlastitom agresijom. U takvim situacijama djeca se ne uče nositi s emocijama koje su dovele do agresije, već uče bojati se posljedice i svojih osjećaja koji dovedu do takvog raspleta situacije.  Kako reagirati na pravi način pročitajte OVDJE.

Kao i druge emocije, ljutnju je prije svega važno prepoznati, savjetuju iz Hrabrog telefona. Već od malih nogu roditelji mogu pomoći djetetu da prepozna ljutnju kada se počne javljati - ponekad će to primijetiti iz pogleda, načina govora ili napetosti u tijelu. Drugi korak je usvajanje strategija za nošenje s ljutnjom - nekoj djeci će pomoći fizička aktivnost, dok će drugoj koristiti igranje s plastelinom u mirnom kutku. No, ono što djeci najviše treba je odrasla osoba koja može izdržati i prihvatiti da se ljute. Važno je da djeca od odraslih nauče da je ljutnja normalna ljudska emocija i da postoje prihvatljivi i sigurni načini njenog izražavanja. Tu možete biti i vrlo kreativni - neki roditelji s djecom izrađuju balone koje pune rižom ili plastelinom koje djeca mogu stiskati kada su ljuta, neki imaju "emocionalni termometar" gdje djeca mogu označiti kako se osjećaju… Puno ideja dostupno je i na internetu, a vaša obitelj možda zajednički smisli i nešto novo.

Jedna mama, primjerice, kad vidi da njen trogodišnjak iz ljutnje krene lupati samoga sebe kaže sinu onako zaštitnički i ozbiljno: “Tko to tuče mog Luku? Nitko ga ne smije lupati!” i dječak se prvo malo zbuni, a onda krene smijati… Djeca uče iz primjera odraslih koji ih odgajaju. Ako će roditelj reagirati agresivno, djeca po modelu uče da je agresija prihvatljiv način reagiranja. Kada primijetite da se vaše dijete ozljeđuje, zaustavite to ponašanje te mu pružite podršku i utjehu. Razmislite jesu li se nedavno dogodile situacije koje su mogle utjecati na ovo ponašanje te koliko ono traje. U slučaju da ne prestaje dulje vremena, svakako se obratite stručnjacima kako biste dobili potrebnu pomoć i podršku

Kako kao roditelj možete pomoći djetetu?

Otkrijte pravi uzrok agresije. Kada saznate zašto vaše dijete udara, moći ćete mu pomoći.

Pomozite djetetu u verbalizaciji. Kada bolje usvoji jezične vještine, moći će vam reći što ga muči te na miroljubiviji način iskazati svoje potrebe.

Budite mirni i dosljedni u svojim postupcima. Odmaknite dijete od djeteta s kojim je ušlo u sukob, objasnite mu kratko i jasno da ne prihvaćate takav oblik ponašanja vodeći računa o njegovu uzrastu i sposobnosti razumijevanja.

Nemojte kažnjavati, gristi ili čupati dijete kako bi shvatilo da to boli, nego ga usmjerite na "žrtvu" i uključite u pomaganje u smislu maženja i tješenja. Tako će dijete uvidjeti da ono što je napravilo drugu osobu boli.

Nemojte od djeteta tražiti objašnjenje svog ponašanja, vjerojatno ga ne zna. Usmjerite se na rješavanje problema i učenje poželjnog ponašanja koje ćete nagraditi.

Vlastitim primjerom pokažite poželjan način rješavanja problema.

Pokušajte predvidjeti i izbjeći situacije u kojima bi se agresija mogla pojaviti.

Ponudite djeci dovoljno različitih aktivnosti i igračaka kako se ne bi sukobljavala oko njih.

Osigurajte djetetu dovoljno prostora i aktivnosti za "pražnjenje" energije.

Pružajte svom djetetu ljubav svaki dan i u dovoljnoj količini jer će samo tako dijete osjećati sigurnost i povjerenje. Ne kažnjavajte dijete uskraćivanjem svoje ljubavi i brige jer su ljubav i briga osnova zdravog razvoja naših mališana. I kada ste ljutiti, recite svom djetetu da ga volite, ali da ne dopuštate njegovo agresivno ponašanje.

Red i dosljednost u svakodnevnom životu kod djeteta smanjuju neizvjesnost, nervozu i stvaraju osjećaj sigurnosti. Organizirajte dječju svakodnevicu tako da bude predvidiva: sve u svoje vrijeme, na svome mjestu, na jednak način (što djetetu daje osjećaj sigurnosti); sport, rekreacija, opuštanje (što utječe na smanjivanje napetosti); postavljanje granica i pravila prihvatljivog ponašanja (što djetetu pruža predvidivost i sigurnost).

Fotografija: Shutterstock