I ta borba, tko je bolji, počinje već od prvog dana s uplašenim majkama koje ne znaju je li dijete dovoljno pojelo na prsima i je li dovoljno dobilo grama prošli tjedan, preko učenja slova i brojeva, ambicije da bude uspješno u školi, postiže najbolje sportske rezultate... Zašto to radimo sebi i djeci? Svakako se radi o kombinaciji razloga. S jedne strane svjesni smo činjenice da u životu preživljavaju najbolji, a s druge smo i zabrinuti da bi dijete moglo nešto propustiti što će mu u kasnijem životu trebati ili još gore donijeti nevolje. No, kroz vlastito iskustvo znamo da život piše najneobičnije priče i da nema garancije uspjeha. Konačno, naša slika uspjeha je vjerojatno drugačija od slike koju će imati naše dijete jednog dana.

Poštujte djetetov ritam

U stvarnom životu svako dijete ima svoj ritam i brzinu razvoja. Treba vjerovati tom prirodnom procesu, promatrati svoje dijete i čekati. Koliko dugo bi trebalo spavati, koliko bi trebalo pojesti, koliko bi trebalo imati prijatelja (ili ih nemati), sve to ne ovisi o djetetovoj dobi nego o njegovom temperamentu. Svako je dijete drugačije sa svojim setom vrlina i mana i nekada je prosječno, nekada natprosječno, a nekad i ispodprosječno.

I nemojte se ponositi tim činjenicama uklapa li se u neku od ladica, već se koncentrirajte na djetetovu autentičnost. Razmislite što je to kod vašeg djeteta iznimno, u čemu je posebno. I opustite se jer to će olakšati odrastanje i vašem djetetu, ali i vama. Moći ćete se lakše koncentrirati na ono što je bitno, a to je provođenje kvalitetnog vremena s njim i upoznavanje njegovog jedinstvenog temperamenta i karaktera. Prihvaćanje djeteta kakvo jest, dovoljan je izazov sam po sebi i radije se posvetite tom važnom dijelu odnosa s djetetom.

usporedivanje djece
, Image: 388420366, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy

Zašto ne treba uspoređivati svoje dijete s drugom djecom?

  1. Svako je dijete individua za sebe i zaslužuje da bude voljeno i prihvaćeno.
  2. Uspoređujete li dijete s drugim 'boljim' djetetom, govorite mu da ima neku grešku što slabi njegovo samopouzdanje.
  3. Uspoređujete li dijete, automatski vršite pritisak na njega. Pustite ga jer možda još nije u toj fazi. Dajte mu vrijeme koje mu je potrebno.
  4. Djeca koju rano počnu uspoređivati s drugom djecom, osjećaju se prisiljenima da se prilagode. Tako se ne mogu slobodno razvijati.
  5. Svatko ima potrebu za osjećajem da je 'dovoljno dobar'. Ako stalno ukazujete djetetu na njegove nedostatke, imat će osjećaj da nije i ne može nikad biti 'dovoljno dobro'.
  6. Djeca promatraju reakcije svojih roditelja i žele ih učiniti ponosnima. No ona nisu tu da bi zadovoljila potrebe roditelja, već prije svega svoje vlastite potrebe. Ako se djeca stalno uspoređuju, mislit će da stalno moraju zadovoljavati roditeljske zahtjeve.
  7. Dijete koje često uspoređujete s drugima, ne može naučiti da je u redu ako si drugi, treći i da ne moraš uvijek biti prvi. Ako imaju potrebu stalno biti perfektni, u kasnijem životu bi mogli sebe i druge mučiti visoko postavljenom ljestvicom koju je vrlo teško dostići.
  8. Uspoređujete li dijete, stavljate ga samo još u jednu ladicu. „Moje dijete je kasnije progovorilo“, i evo ga već u grupi onih koji zaostaju u razvoju.

Tekst: M.B.

Foto: Profimedia