Dijete „buntovnik“ je po ponašanju i reakcijama najspecifičniji i samim tim „najuočljiviji“ tip, lako „upada u oči“ jer iskače iz svih okvira. Problem je što ga svi žele ukalupiti i „dovesti u red“ – i kod kuće, i u vrtiću i u školi… Ali, to jednostavno neće biti moguće, sve dok se to radi na dosadašnji način – prijetnjama, kaznama, molbama, kritikom, obećanjima, pa opet prijetnjama, kaznom…

Ono što je roditeljima najteže prihvatiti kod djeteta buntovnika je činjenica da je ovo samo jedan dio njegove osobnosti (koji je zaista jako zahtjevan), a ne dijete kao takvo.

Druga stvar je što imaju osjećaj da je dijete stalno u otporu, da tjera inat, a ono se zapravo „bori“ da ostane autentično, da bude svoje u okruženju koje ga uporno pokušava „popraviti“ i tako mu stavlja do znanja da „nije prihvaćeno takvo kakvo jeste“.

Što je pritisak okruženja veći, to je veći djetetov otpor. Dijete „buntovnik“ ovim otporom u stvari sve vrijeme „govori“ – Vi mene uopće ne razumijete, vi ne vidite što meni treba!

S obzirom na to da je ovo vrlo reaktivan tip i zbog toga je često pod intenzivnim emocionalnim nabojem, njemu je od roditelja potrebna pomoć da nauči povezati svoje ponašanje/reakcije s tim kako se osjeća, a zatim i kako upravljati svojim emocionalnim stanjima na prihvatljiviji način i tako s vremenom postane odgovorno za svoje emocije.

Ako ovo izostane u odgoju, odrast će u osobu s uvjerenjem da su uvijek drugi „krivi/odgovorni“ za to kako se on osjeća i burne reakcije će biti jedini način da se nosi s frustracijom, stresom, intenzivnim emocionalnim stanjima.

Činjenica je da mi često nemamo informacije o tipovima ljudi koji su „drugačiji“ od većine nas, niti adekvatne „alate“ koji će nam pomoći da nađemo „zajednički jezik“. Ali to nikako ne treba i ne smije biti razlog da se ne potrudimo da te alate pronađemo i tako olakšamo jedni drugima.

Prvo što vam može pomoći je da stalno imate na umu slijedeće:

1. dijete nije samo donijelo odluku da mu ovaj dio osobnosti bude dominantno razvijen, već se s tim rodilo;

2. ne možete promijeniti, “izbrisati”, “popraviti”, negirati… ovaj tip, niti očekivati da će se dijete s vremenom promijeniti;

3. dijete ima pravo biti takvo kakvo je;

4. na vama je da nađete način da mu budete podrška, da njegova ponašanja i reakcije usmjeravate na način koji je za njegov tip najadekvatniji.

Druga stvar koja će vam koristiti je da se detaljno upoznate s karakteristikama „buntovnika“, jer tek kada nešto razumijete, tada možete i nešto mijenjati.

Treće je da naučite kakav pristup daje rezultate s ovim tipom djeteta i tako olakšate i njemu i sebi svakodnevicu.

Dragana Aleksić gostuje u Zagrebu 8. i 9. lipnja 2019. na privatnim konzultacijama (emotivni detoks) i ako želite uhvatiti još koji slobodni termin, javite se što prije na emotivni.detoks@gmail.com

Tekst:Dragana Aleksić, Family coach

Foto: Profimedia