Zrinka se prisjeća kako se Božić slavio u vrijeme njezina djetinjstva. Tko je tada nosio poklone, tko ih nosi sada, kako se kitila jelka i ostale blagdanske sitnice iz Zrinkina pera.

Do moje petnaeste godine Djed Mraz bio je striček iz poduzeća "Nikola Tesla" kojeg je sindikat odabrao da djeci udruženih radnika daje punu šarenu vreću genijalnih poklona kao što su bile goleme knjige "Najljepše bajke svijeta", "Heureka! – enciklopedija izuma" i "Svijet oko nas". Našla bi se i koja čokolada pride. Doma je poklone ko fol donosio Mali Isus, što je bilo krajnje začudno uzme li se u obzir da mi o velikom Isusu nitko nikada ništa nije rekao, a nije me, ruku na srce, bilo ni briga. Znala sam da poklone zapravo kupuju starci, dedo, baka i ostala razgaljena rodbina, ali sam si zamišljala da neka prozirna spodoba u haljinici za krstitke na Badnjak predvečer preleti iznad bora i provjeri jel to s poklonima okej ili smo sister i ja nešto gadno zeznule u protekloj godini pa ajd, može komplet minijaturnih lončića sa šparhetom, ali Barbiku ću pričuvat do sljedeće godine, kad uspiješ izgurat peticu iz prirode i društva.

Tko što vjeruje

Nitko se, pa ni ja, nije previše obazirao na to što si ja vjerujem glede Božića, Dana dječje radosti, Nove godine i ostalih praznika vezanih uz solsticij i bogojavljenje. Vladao je prešutan dogovor po kojem smo i ja i The Odrasli znali da je sve to samo simbolika, a svaku si je natruhu mistike svatko bio slobodan objasniti sam.
Znala sam, naravno, da neki moji frendovi i frendice iz razreda idu na polnoćku. Bilo je zapravo teško ne znati jer je u mom samoborskom osmoškolskom razredu još tada, davne i mračno-komunističke 1982., 1983. ili 1984. bilo svega troje djece koja nisu išla na crkveni vjeronauk nakon škole. Jedan je bio sin lokalnog slastičara, drugom je tata bio oficir u mjesnoj kasarni, a treća sam bila ja, kći dvoje inženjera čija se vjera sastojala od Newtonovih zakona, Appola 11, elektromagnetske indukcije i spiralne strukture DNK. Priče o tome da se ljude koji su išli u crkvu šikaniralo, a ateiste privilegiralo svojim vam primjerom sigurno neću ni izbliza potvrditi. Svi smo za Božić jednako kitili jelke i drugi dan u školu prepričavali što smo pod njima pronašli.
Danas su, koliko čujem, neke stvari daleko složenije. Jedna mi je prijateljica nedavno završila na razgovoru sa školskim pedagogom zato što joj je kći u školi drugim učenicima objašnjavala zašto ne vjeruje u Boga i da njezina obitelj Božić slavi zbog tradicije i (citiram kako mi je preneseno) "zato što se na taj dan, osim rođenja Isusa, slavi mir, ljubav i prijateljstvo među ljudima". Pedagog je mojoj prijateljici rekao da njezina kći po školi "širi neprihvatljive ideje". Interesantno, bio je to isti pedagog koji ju je prije pet godina, kada joj je kći kretala u školu, pokušavao nagovoriti da dijete upiše na vjeronauk s objašnjenjem da "sigurno ondje ništa loše neće naučiti". Drugim riječima, kada se njezinoj kćeri pokušava kroz nastavu utuviti ideje u koje njezini roditelji ne vjeruju, to je "ništa loše", a kada ta ista kći kaže da njezini roditelji vjeruju u mir, ljubav i prijateljstvo među ljudima, onda su to "neprihvatljive ideje".
Još bizarniji je primjer jedne druge poznanice, čiji je sin u vrtiću djeci objašnjavao da Djed Mraz zapravo ne postoji nego da se to razni tate, stričevi, dede i ujaci oblače u djedičino odijelo i djeci nose poklone koje su im zapravo kupili mame i tate. Zbog tih je dječakovih objašnjenja pod hitno sazvan roditeljski sastanak, na kojem su drugi roditelji moju poznanicu napali na pasja kola da ako je već ona svom djetetu "oduzela nevinost i djetinjstvo" (govoreći mu istinu, op. a.), ne mora to preko svog sina učiniti i njihovoj djeci. Jedva se obranila od zahtjeva da izvoli svom sinu reći da Djed Mraz ipak JEST stvarna osoba.

Sretan Božić

A meni se nekako čini da smo strahovito zakomplicirali stvari s tom željom da svi vjeruju jednu te istu stvar. Jer čak i ako Bog jest jedan i ako se njegov sin rodio 25. 12. nulte godine u betlehemskoj štalici, nekako mi se čini malo vjerojatnim da će ga smetati što taj datum obilježavamo krivo kiteći bor i zamišljajući drugačiju spodobu koja nam donosi poklone. S druge strane, ako djeci zabranimo da kažu kako na taj dan, pa makar i samo zbog tradicije, slave mir, ljubav i prijateljstvo među ljudima – mogli bismo ga barem malo ražalostiti.Zato i vama i vašoj djeci u ime stričeka koje je odabrao sindikat, Malog Isusa u haljinici za krstitke, Newtonovih zakona, Appola 11 i svog šulkolege čiji je tata bio slastičar – želim sretan Božić i Novu godinu. Ako mi vi isto zaželite u ime Isusa, Marije, Josipa i Sveta tri kralja, neću odbiti čestitku. Samo me, zaboga, nemojte tjerati na polnoćku. Ne volim petarde.