Tijekom jedne studije, dječji psiholozi promatrali su kretanje devetomjesečne bebe u snu. Spavala je u dovoljno širokom, zatvorenom krevetu, tako da ne bi mogla doći do ograde čak i ako bi se nekoliko okretala u jednom smjeru. Zanimljivo je što se dogodilo.
Beba nije puno mijenjala položaj na krevetu u odnosu na ogradu, ali je tijekom sna napravila cijeli krug oko svoje osi (trbuha), čak 360 stupnjeva. Ovo i mnoga druga istraživanja inspirirala su nastanak dječje sobe "Montessori".
Montessori principi često se čine avangardnim, pa se događa da ih roditelji ne prihvaćaju samo zato što nisu općeprihvaćeni i uobičajeni u obiteljima najbližih prijatelja. No o uspješnosti metode svjedoči i činjenica da se više od stoljeća koristi u vrtićima i domovima "Montessori" roditelja. Metoda se s vremenom usavršavala, no osnovna načela koja stavljaju slobodu djeteta u prvi plan ostala su nepromijenjena.
MariaMontessori je u knjizi “Tajne djetinjstva” navela da je jedno od najvećih pomagala koje se djetetu može pružiti kada je u pitanju njegov psihički razvoj krevet koji je prilagođen njegovim potrebama. Ali treba voditi računa i o tome da dijete ne spava duže nego što mu je stvarno potrebno.
Montessori princip je protiv konvencionalnog dječjeg krevetića, ma koliko se to roditeljima činilo čudno. Djeca osjećaju da su u kavezu i da nemaju kontrolu nad svojom sudbinom. U jaslicama ne mogu ništa osim plakati i nadati se da će ih odrasli doći “osloboditi”.
Montessori preporuka za vrlo male bebe (do četiri mjeseca starosti) je spavanje u tzv. Moseskošari. Košara bi trebala biti u istoj prostoriji u kojoj će dijete kasnije spavati, kako bi bila “vezana” za atmosferu.
Od četvrtog mjeseca bebu treba staviti u Montessori krevet. Riječ je, naime, o madracu na podu, koji je sa strane okružen mekanim jastucima. Soba mora biti topla i sigurna. Ovakvu dječju sobu treba razmotriti s praktičnog, a potom i psihološkog aspekta.
Praktični aspekti
Ovdje se prije svega radi o sigurnosti. Potrebno je da radijatori i cijevi budu zaštićeni drvenom ogradom, kao i svi utikači i kabeli, a sve ladice opremljene su polugama koje djeci onemogućuju njihovo lako otvaranje. Police za knjige i drugi manje stabilan namještaj treba pričvrstiti na zid. Važno je da madrac na kojem će dijete spavati odgovara veličinom, prije svega, mogućnostima dječje sobe. No još je važnije da je okružena mekanim jastucima, kao i da su zid ili zidovi na kojima se oslanja posebno obrađeni mekanim platnom koje se može skinuti i lako zamijeniti drugim.
Ako imate priliku, pričvrstite plastično ogledalo na zid, djeca će s njim "komunicirati" sjajno. Pokrijte djecu ovisno o temperaturi u prostoriji (temperatura na podu često je nekoliko stupnjeva niža od sobne), tako - po potrebi.
Psihološki aspekti
Soba je stvorena s idejom da dječja sloboda bude primarni čimbenik. Da bude mekana i udobna, bez ikakvih prepreka za razvoj djece, kako bi se mališanu omogućilo slobodno kretanje. Kada se probude u ovakvoj sobi, djeca vrlo rijetko plaču. Ako imaju potrebu nastaviti spavati, jednostavno zaspiju sami. Ako ne učine, odmah počinju igrati ili će vas tražiti.
Jako je važno da je uvijek sve na istom mjestu – mala polica s igračkama, polica s knjigama...da sve bude na sigurnom i pri ruci. Dijete će tek prići polici i uzeti igračke u periodu kada počne puzati.
Rutina spavanja trebala bi biti ista: večera, kupanje, čitanje knjige i spavanje (ili bilo koju drugu opciju koju odaberete). Ono što će vas iznenaditi je kako bebe rano počnu spavati cijelu noć, a da se ne bude nepotrebno, te kako su dobro raspoložene i sretne ujutro kada se probude.
Nešto više ...
* Ako se dijete budi noću, roditeljima ništa nije lakše – samo legnite pored svog mališana. Ovo je najlakši i najbrži način za nastavak prekida spavanja. Jer, svaki put kada ga noću podignete iz krevetića da ga ponovno uljuljkate u san, vi ga još više probudite, pa nastavak spavanja postaje teži.
* Ako se dijete osjeća bolje u dobro osvijetljenom prostoru, osobito noću, u hodniku ispred dječje sobe može se upaliti vrlo slabo svjetlo.
* Veličinu madraca mijenjat ćete kako vaša beba raste, ali preporuča se da madrac ostane na podu do njegove treće godine.
Iskusne mame govore...
* SueBriggs je Montessori mama i profesorica u Međunarodnom centru Montessori u Londonu. Majka je trojice dječaka, između kojih je dvije godine razlike u godinama. Kakva su njezina iskustva kada je riječ o izradi Montessori dječje sobe?
- Svi dečki su spavali na madracima, u istoj sobi. Nikada nije bilo problema s odlaskom na spavanje, jer se svake večeri izvodila ista rutina, što je značilo dovoljno vremena za čitanje priče.
Biste li opet radili isto?
- Naravno. Pravi Montessori roditelji učinit će sve da svoje dijete razviju u „potpunoj slobodi“, a to će mu osigurati odgovarajući prostor.
* EllaSmith je Montessori odgajateljica u Blossom Montessori Kindergarten u Londonu, također Montessori mama. Njeno iskustvo je nešto drugačije.
- U potpunosti se slažem s principima i idejom Montessori dječje sobe. No, za to vam je potreban adekvatan prostor, kako bi se dijete osjećalo sigurno i ugodno. Princip sam donekle modificirao, tako što sam napravio tzv miran kutak za vašu djecu. U jednom kutu najveće sobe u stanu osmislili smo kutak s madracem i jastucima, plastičnim ogledalom i policom za knjige. Moja su djeca uživala u tom kutku čitajući knjige i igrajući se.