Montessori ili klasični vrtić: Kako odabrati?

Mnogim roditeljima, jedno od prvih pitanja koje se nameće prilikom odabira vrtića ili vrtića za svoju djecu je trebaju li se odlučiti za onaj koji koristi Montessori metodu ili onaj koji ima pristup temeljen na igri. Ovdje su neke od ključnih razlika i na što biste još trebali obratiti pažnju prije nego se odlučite.

Maria Montessori isticala je da su rani odgoj i obrazovanje, uz poticaje i interakciju, jedna od pretpostavki za razvoj mozga. Smatrala je da sposobnosti koje djeca steknu u ranom djetinjstvu imaju važnu ulogu u razvijanju uravnoteženog, poduzetnog i kompetentnog ponašanja. Naglašavala je važnost poštovanja djeteta, njegove slobode samoizražavanja te odgoja i obrazovanja putem osjetila i pokreta. Vjerovala je da je za dobar odgoj djeteta jednako važna i brižljivo pripremljena okolina i aktivnosti koje razvijaju sve dječje sposobnosti, kreativnost, neprestano istraživanje, stjecanje novih znanja i prilagođavanje promjenama. Smatrala je da se potrebe djeteta mijenjaju s promjenama društva te je upozoravala kako mi odrasli moramo toga biti svjesni i omogućiti djetetu da se s tim promjenama nosi.

Programi montessori škola usmjereni su na djecu, s naglaskom na aktivno, samostalno, individualizirano učenje. Djeca biraju aktivnosti na temelju svojih interesa i 'rade' cijelo vrijeme. Učitelji promatraju i prate njihov napredak te im olakšavaju korištenje materijala. Kroz ovaj pristup, smatra se da djeca postaju sigurnija, neovisnija i samodiscipliniranija.

Što odlikuje klasične vrtiće?

Klasični vrtići uglavnom se temelje na uvjerenju da djeca najbolje uče kroz igru. Ove predškolske ustanove mogu biti više usmjerene na učitelje, iako je vrijeme igre otvoreno i nestrukturirano. Djeca sudjeluju u širokom rasponu aktivnosti temeljenih na igri, uključujući igru ​​pretvaranja. Djeca također razvijaju vještine rješavanja problema, suradnje, rješavanja sukoba i ostalih društvenih vještina.

Montessori vs. klasični vrtić

I Montessori i klasični vrtići mogu imati podržavajuće, pažljivo dizajnirano okruženje. Montessori predškolske ustanove obično su organizirane u pet kurikulumskih područja: jezik, matematika, praktični život, osjetilno i kultura. Centri za igru ​​također se mogu rasporediti u područja ili stanice na temelju aktivnosti ili tema.

Carol Anne Wien, bivša Montessori učiteljica i profesorica s Fakulteta za odgoj i obrazovanje na Sveučilištu York u Torontu, primjećuje ključnu razliku u pogledu strukture: 'Tradicionalno vrtićko okruženje ima tendenciju da bude visokostrukturirano u smislu vremena – ako znate što je vrijeme, znate što djeca rade — ali je slabo strukturirano u smislu prostora. Montessori je obrnuto: visokostrukturirana u prostoru i labavo strukturirana u vremenu. Ako znate da su djeca u sobi, znate što rade, ali vrijeme je slobodno.'

Montessori okruženja obično su tiša, mirnija i manje stresna od onih klasičnih koji bi se nekoj djeci mogli činiti preglasnim, prešarenim ili prestimulativnim, kaže Wien

'Velika je prednost vrtića Montessori ta što je dijete aktivno onoliko koliko želi biti', kaže Wien, dodajući da djeca koja se u konvencionalnom okruženju doimaju rastreseno, mogu procvjetati ako im se dopusti da zadaju vlastiti ritam aktivnosti. 'Djeca u Montessori programima također imaju tendenciju samoregulaciji. To je velika prednost, jer se u ovom trenutku to smatra kriterijem za uspjeh u školi – ne inteligencija, već sposobnost samoregulacije.' (Samoregulacija znači koliko se brzo osoba vraća u mirno stanje nakon stresa.)

U klasičnim vrtićima, kaže Wien, dječja mašta doista može procvjetati, a isto tako i njihove društvene vještine, poput stvaranja prijateljstava i rješavanja problema s prijateljima u igri. 'I to su obje pozitivne stvari. Rekao bih da je manje vjerojatno da će Montessori tolerirati simboličku ili maštovitu igru. Dobit ćete socio-dramatičniju igru ​​u centru za brigu o djeci, što je također dobar put za samoregulaciju.'

Ponašanje i osobnost djeteta mogu utjecati na vašu odluku. Neka djeca rade bolje u jednom ili drugom okruženju. 'Ako imate vrlo aktivnog dječaka, koji se voli igrati aviona i graditi kockicama, stavila bih ga u program koji se temelji na igri', kaže Wien. 'Ako imate sramežljivo dijete, za koje niste sigurni što ga zanima, stavila bih ga u Montessori program u kojem imaju bogato okruženje koje ih može privući na način koji će im odgovarati.'

Kako donijeti odluku?

Zapamtite, i Montessori i klasični vrtići ​​pomažu djeci da se pripreme za vrtić i razviju ljubav prema učenju i obje metodoligije mogu ponuditi izvrsne programe.

Zapravo, Wien ne preporučuje da roditelji nužno biraju između Montessori i klasičnog dječjeg vrtića. 'Glavni kriterij je otići u vrtić i vidjeti kvalitetu odnosa među odgajateljima i djecom, i odgajateljima međusobno, i, naravno, s roditeljima', kaže ona.

Mnogim roditeljima, odluka se svodi na praktičnost, kao što su udaljenost i dostupnost. Nema svaka zajednica Montessori školu. Čimbenici kao što su troškovi predškolske ustanove, raspored, kapacitet, prehrana, fizičko stanje, reputacija, ovlasti osoblja i akreditacija mogu nadmašiti druge faktore

I, naravno, ispitajte okruženje i raspitajte se o aktivnostima. Wien posebno napominje da treba gledati: 'Je li prostor uredan i čist, dobro organiziran? Izvode li djecu van? Kakva je kvaliteta igrališta na otvorenom, kvaliteta hrane? Jesu li prevelike grupe?'

'Ako zadovoljava ove kriterije, ne bih se brinula je li vrtić Montessori ili klasični', dodaje na kraju Wien.

Tekst: Zvjezdana Bubnjar

Foto: Shutterstock