14 najčešćih pogrešaka roditelja u bebinoj prvoj godini

1. Paničarimo bez razloga

2. Držimo se pod svaku cijenu razmaka između dojenja

Majke često misle da dijete treba dojiti točno svaka tri sata. Imajte na umu da će se gladno dijete znati oglasiti kad treba hranu. Nemojte slijediti sat, nego se prilagodite potrebama svojega djeteta.

3. Budimo dijete zbog noćnog dojenja

Dijete koje dojimo, a navršilo je već tri ili četiri mjeseca, može spavati i dulje, unatoč teorijama da majčino mlijeko nije dovoljno zasitno za dulje vrijeme. Ono nije zasitno za tek rođene bebe koje imaju malen želudac i u koji ne stane puno mlijeka. Ali s nekoliko mjeseci kapacitet želuca kod beba će se povećati i beba neće morati jesti svaki čas. Ako se dijete samo ne budi za obrok i dobro napreduje, i za mamu i za bebu je dobro da se naspavaju, pa zato prilagodite raspored noćnoga dojenja.

4. Sami liječimo bebinu povišenu temperaturu

Svaka temperatura viša od 38 ˚C u prva 3 mjeseca bebina života je riskantna. Jedina je iznimka povišena temperatura nakon cijepljenja. Neki roditelji ne shvaćaju ozbiljnost situacije pa sami pokušavaju snižavati temperaturu znojenjem i paracetamolima. To nije dobro jer se imunosni sustav u novorođenčeta ne može boriti s infekcijama. Radije posjetite pedijatra.

5. Vodimo bebu među mnoštvo ljudi

Boravak novorođenčeta s mnoštvom ljudi znači doticaj s raznim bakterijama i virusima od kojih se ne može braniti jer još nema dovoljno razvijen imunitet. Zato je poželjno izbjegavati izlazak s bebom među gomilu ljudi pa čak i puno gostiju u kući. To ne znači da ne smijete prvih 6 tjedana proviriti van. Svakodnevna šetnja godit će i mami i bebi.

6. Zanemarujemo njegu djetetovih desni

Možda vam se čini čudno, ali čistiti se mogu već i desni novorođenčeta. Za to se koristite vlažnom gazom kojom ćete nakon dojenja ili dohrane nježno protrljati desni. Pripazite da ne nudite djetetu zaslađene sokove niti bilo kakve rafinirane slatkiše, osobito prije prvog rođendana jer se time povećava mogućnost kvarenja zubi. Četkicu za zube nabavite s prvim zubićem, a svakako nakon prvog rođendana.

7. Ne stavljamo dijete na pod

Oko 3. − 4. mjeseca djetetove starosti možemo ga pomalo stavljati na pod, odnosno dekicu za igranje ili spužvu za vježbanje. Madrac ili kauč su mekani pa dijete nema oslonac, što mu otežava kretanje, a može i pasti s njega. Ležanje u ležaljci neće škoditi ako dijete u njoj ne provede više od 10% svojega vremena dok je budno. Dobra stvar za djecu koja se igraju na podu jest i to da će tako lakše razviti naviku odlaska na spavanje jer imaju odvojen prostor za igru od mjesta za spavanje odnosno krevetića.

8. Svađamo se pred djetetom

Tromjesečno dijete itekako osjeća atmosferu u okolini u kojoj se nalazi. Ako se svađate i povisujete ton, pokušajte osvijestiti intenzitet i frekvencije svojih svađa pa sami procijenite je li to prikladno činiti u prisutnosti maloga čovjeka koji čuje, percipira, osjeća... Djetetu su za zdrav psihički razvoj potrebni mirna okolina i dovoljno pozitivnih podražaja, a ne nesigurnost i strah.

9. Neispravno instaliramo autosjedalicu

Nerijetko se dogodi da autosjedalicu krivo pričvrstimo. Ako je dobro pričvršćena, nećete je moći pomaknuti. Ne zaboravite da autosjedalicu imate radi sigurnosti i prije vožnje provjerite je li dobro pričvršćena. To vrijedi i za sve članove obitelji koji voze dijete.

10. Ne stavljamo dijete na trbuščić

U rodilištima savjetuju da se dijete ne stavlja na trbuh zbog povećana rizika od sindroma novorođenačke smrti. To vrijedi do navršenog prvog mjeseca života. Ali pod vašim nadzorom beba može biti nekoliko puta na dan na trbuhu. Dobro je da dijete do petog mjeseca poznaje taj položaj kako bi se naviklo. Za spavanje se i dalje preporučuje položaj na leđima.

11. Podupiremo pasivno sjedenje

Sjedenje kod djece prirodno nastupa tek nakon stajanja i puzanja. Iz položaja na sve četiri idu na bok i tako jačaju leđne mišiće. Zatim pružaju jednu po jednu nogicu. Isprva se drže za pod. Kada oslobode rukice radi igre, znate da su malena leđa spremna za sjedenje.

Pasivnim sjedenjem preopterećujemo djetetu leđa, a možemo i usporiti psihomotorički razvoj. Većina djece koja pasivno sjede nikada ne pužu ili to rade vrlo kratko. Ako sjedenje predstavlja cilj razvoja, puzanje je put prema sjedenju. Poželjno je da se taj put ne preskače.

12. Štitimo dijete od padanja

Pritom mislimo na pad koji slijedi nakon što se dijete popne u stajaći položaj. Ako ga majka počne hvatati ili posjedati, ono će se svaki put kada je vidi, pustiti na pod kao klada jer će očekivati majčinu pomoć.

Preporučujemo da se u ovakvoj situaciji malo udaljite i uspostavite kontakt očima. Podupirite dijete staloženim glasom da se drži i ne pušta jer će inače pasti. Navodite ga prema podu, ali ne dopustite da vas hvata. Ako dijete odbija suradnju, lagano mu svinite oba koljena kao da kleči. Iz tog položaja lako će se spustiti do poda.Ako dijete ipak padne, nemojte ga žaliti jer ćete ga rasplakati. Dobro je što svako padanje daje mozgu važnu informaciju kako sljedeći put izbjeći taj pokret.

13. Ne dopuštamo djetetu da dovoljno puže

Puzanje je jedan od najzdravijih pokreta u razvoju bebe. Poboljšava koordinaciju te jača leđne i trbušne mišiće i priprema tijelo za sjedenje. Nažalost, i danas ima puno djece koja uopće ne pužu. Razlozi su pasivno sjedenje ili stavljanje djece u hodalice koje se nikako ne preporučuju.

14. Vodimo dijete za ruke kod prohodavanja

Većini djece potrebno je 4 do 5 mjeseci od prvoga stajanja do prvog koraka. Nekim roditeljima se čini da hodanje dolazi ranije pa nastoje tu fazu skratiti vođenjem djeteta za ruke. Kažu da ga “uče hodati”, no kada dijete vodite za ruke, ono se zapravo objesi o vas i refleksno miče nogicama.

Dobronamjerno pomaganje u ovom slučaju može čak uzrokovati bebinu stagnaciju u razvoju. Ostavite dijete da puže i obilazi namještaj. Hodanje će nastupiti kada dijete za to bude spremno. Katkad vrijedi pravilo da ćete najviše pomoći djetetu tako da mu uopće ne pomažete, naravno, ako mu ne prijeti nikakva ozbiljna opasnost.

Tekst: Roditelji.hr

Fotografija: Shutterstock