I male bebe razvrstavaju svijet

Anamarija mrmlja sebi u bradu i besciljno okreće glavu lijevo-desno. Okrugli crvenkasto-žuti cvjetni uzorci koji trepere na malom ekranu je više ne zanimaju. Dosađuje se. Kad se pojavio pravokutni plavičasti cvjetni uzorak gleda prvo uznemireno a zatim zainteresirano. «Što je sad pak to?» oči kao da pitaju. Sad opet pažljivo gleda ekran.

Znanstvenici iz Heidelberga koji proučavaju bebe su oduševljeni. Anamarija je reagirala kako su zamislili: prvo je obratila pažnju na šarene figure, zatim – nakon što je prikazano više sličnih slika – interes je popustio, ali kad se pojavila figura novog oblika i boje, opet je bila potpuno koncentrirana. Sedmomjesečna Anamarija svojim ponašanjem pokazuje da već uči razlikovati crvene okrugle i plave pravokutne uzorke. To za znanstvenike znači: bebe razvrstavaju svijet već sa sedam mjeseci.

Bebe govore očima

Na početku raspodjeljuju u veće cjeline. Prema bojama i oblicima ili prema živim bićima i stvarima. Kad su stariji, razlikuju prema istančanijim kriterijima. To upravo dokazuje jedanestomjesečni Denis. Sjedi u laboratoriju i rješava bitno teži zadatak: treba razlikovati pse i mačke. Pokus se odvija prema sličnom obrascu: Denisu se pokazuju različiti mali plastični psi i sa svakim se smije igrati 20 sekundi. Kad mu je popustio interes, voditeljica pokusa mu je ponudila plastičnu mačku. Denis se brzinom munje opet uključio.

Takvi i slični pokusi se svakodnevno odvijaju u institutu za psihologiju sveučilišne klinike Heidelberg. Kroz njih znanstvenici koji proučavaju bebe žele naučiti razumjeti kako bebe razmišljaju. S obzirom da mališani još ne govore, znanstvenici moraju protumačiti ponašanje malih sudionika pokusa i iz toga izvoditi zaključke.

Glavna spoznaja: bebama su fascinantne stvari koje im se učine nove i iznenađujuće. Čim nešto dobro upoznaju, gube interes.

Znanstvenici snimaju djecu dok traje pokus. Dva suradnika odvojeno vrednuju snimke. Štopericom mjere koliko dugo se beba pri pokusu koncentrira, kad popušta pažnja i kad djeluje iznenađeno.

Terapije za djecu s poteškoćama u razvoju

U novije vrijeme stručnjaci za bebe kod malih ispitanika mjere električnu aktivnost srca (EKG-om) i mozga (EEG-om). Ovim mjerenjima mogu ustanoviti da djeca reagiraju različito: «Neke bebe se brzo naviknu na nepoznatu sliku ili igračku ili na novu situaciju. Drugim treba znatno više», objašnjava Sabina Pauen.

Dugoročno bi ova mjerenja trebala omogućiti nove terapije za djecu s poteškoćama u razvoju: «Novim mjerenjima se preciznije mogu odrediti duševne sposobnosti djece i ranije ih se može poticati», kaže voditeljica instituta profesorica Sabina Pauen.

Bebe vole sve što se kreće

Već se dvanaest godina bavi istraživanjima u području razvoja beba. Tijek testa mora biti zanimljiv za bebu, pa nekad mozga samo nekoliko dana a nekad i mjesecima dok neki test ne profunkcionira.

Bebama koje sudjeluju u pokusu se osobito fascinantan čini pokus životinja-lopta. Postoje dvije odrednice pokusa: beba prvo vidi loptu za koju je pričvršćena plišana životinja. Životinja i lopta se kreću zajedno jer se lopta pokreće nevidljivim motorom. Tada se lopta i životinja razdvajaju, dijete u sljedećem krugu vidi oba predmeta kako mirno leže jedan pokraj drugoga. Znanstvenike zanima: koji objekt sada beba gleda? Plišanu životinju? Ili loptu? Pretpostavljaju da će uperiti pogled tamo gdje očekuje kretanje.

I Anamarija sudjeluje u ovom testu. I zuri – poput drugih malih sudionika u testu prije nje - u figuru životinje. Mudra, kakve su već bebe sa sedam mjeseci, zna da se životinja kreće sama od sebe – ali ne i lopta. Da se ovdje radi samo o plišanoj životinji, to doduše još ne razumije.

Foto: Profimedia