Za svoje istraživanje znanstvenici Univerziteta Duke iz Sjeverne Karoline koristili su kameru koja je imala Eye-Tracking software, dakle koja je registrirala pokrete očiju beba. Eksperiment su proveli tako što su djeci pokazivali parove slika srodnih i nesrodnih motiva – primjerice "šaku" i "stopalo" ili "stopalo" i "mlijeko u tetrapaku". Jedan odrasli koji nije vidio te motive, je pritom izgovorio jednu od tih riječi (srodnu ili nesrodnu). Kamera je tada bilježila na kojoj slici se djetetov pogled dulje zadržao.

Rezultat je bio iznenađujuć jer su već bebe između šest i devet mjeseci prepoznavale da su neke riječi sličnije od drugih. Tako se pogled djeteta dulje zadržao na onim motivima koji su izgovoreni, a bili su slični prvom motivu. Čak su zamijetili da već i bebe s nekoliko mjeseci znaju da su „auto“ i „dječja kolica“ srodnije riječi od primjerice „auta“ i „soka“.

Iste te bebe koje su sudjelovale u eksperimentu u laboratoriju kasnije su podvrgnute još jednom eksperimentu. Nakon odlaska iz laba snimani su razgovori koje su roditelji vodili u automobilu. Kad su ponovno testirali bebe da vide jesu li išta razumjele, pokazalo se da su bebe imale određeno saznanje iz razgovora, posebice ako su mogle povezati objekte sa konkretnim riječima. To ne znači da su razumjele rečenicu primjerice:"Sutra idemo na more!", ali možda jesu rečenicu: "Mama će ti dati papati kašice kod kuće!". „Još je rano za donošenje konkretnih zaključaka o tome kako dojenčad uči jezik, te kako organizira naučeno znanje i govor“, smatra prof. Bergelson i nastavlja:“Iako kod beba nema jasnih znakova usvajanja govora, on se definitivno razvija vrlo intenzivno ispod površine.“

Tekst: I.Š. Ž

Foto: Profimedia