Drage mame i tate,

i ja sam ponosna mama beba rođenih kao nedonoščad, ponosna mama Palčića. Jedan Palčić je među zvijezdama, a drugi je s nama. Naša priča započela je 22. siječnja ove godine kad sam nakon uredne blizanačke trudnoće rodila s 24 tjedna trudnoće. Rodila sam dva malena velika borca, Bornu Ivana (610 grama i 32 cm) i Dominika (710 grama i 32 cm). Naš Borna Ivan je nakon 3 tjedna šapnuo braci da će ga čuvati i postao Anđeo. Vjerujemo da se Borna žrtvovao za svog bracu jer je Dominik tih dana bio jako loše, lošije nego njegov braco.

Dominik je nastavio svoju junačku borbu; bio je 63 dana na respiratoru, a 80 dana u inkubatoru. Dan po dan gledali smo kako se bori i kako prkosi svim teškim dijagnozama. Pratili smo svaki udisaj i svaki dekagram. Gledali smo Čudo! Kad smo ga nakon 81 dan primili u svoje naručje svijet je stao, a mi smo se po prvi put opustili pored svih onih aparata. Više nije bilo cijevčice u nosiću, više nije bilo sondice u šakicama, njegove nogice bile su slobodne. Mi smo bili slobodni i vratili vjeru u život. Nakon točno 98 dana izašli smo iz bolnice i dobili jedan prekrasan "poklončić" ili "paketić" kako ga mi od srca zovemo. Danas, Dominik ima 7.2 kg i 65 cm; smije se i pjeva, vjerujemo da je uz naš osmijeh i našu ljubav zaboravio sve teške dane. Mi nismo zaboravili jer nam je njegova borba primjer kako je sve u životu moguće!

Palčić gore za Palčiće!

Ovim putem zahvaljujemo svim liječnicima i osoblju Odjela za neonatologiju KBC Split koji su nam pomogli u našoj borbi i koji su s puno ljubavi i pažnje brinuli o našem junaku, kada mi to nismo mogli. Pusa od Dominika!