prica-o-palcici-ruti

Povodom Međunarodnog dana svjesnosti o prerano rođenoj djeci želim s vama podjeliti priču o našoj hrabroj djevojčici Ruti rođenoj 8. 3. 2009. u 28. tjednu trudnoće sa 1160 grama i 37 cm.

Kad čovjek poželi treće dijete zna što želi i što očekuje. Tako smo i mi nakon godina opremanja kuće, traženja posla poželjeli društvo našim dvjema djevojčicama. Radovali smo se jednoj smirenoj trudnoći i maloj bebi koja će obogatiti naš život. Samo što je ta trudnoća bila sve samo ne smirena od početka. Provela sam je ležeći u krevetu od 8 do 28. tjedna strepeći. Ipak nisam se bila spremna odreći ni najmanje nade da će se ostvariti naš san.

I tako nakon mukotrpnih napora liječnika da spriječe porod, rođena je naša Ruta. Nije bilo vatrometa dobrih želja koji inače prate rođenja. Samo nekoliko tihih upita naših najbližih. Nakon dva dana intenzivne napokon mi je dozvoljeno da je vidim. Nitko na svijetu ne može vas pripremiti za taj trenutak. Osjećaj je kao da vam izvade srce tokom carskog reza i vidite ga spojenog u inkubatoru na beskrajno mnogo žica.

To nejako blijedo malo stvorenje bila je naša kći. Njena ruka je bila veličine mog kažiprsta, njeni udasi snage najlakšeg povjetarca. Najmanja pelena prekrivala je do pazuha. Kada su je počeli hraniti mlijekom prvi puta nakon 7 dana dobivala je 3 ml po obroku.

Najgora je neizvjesnost i nemoć s kojom se morate suočiti.

Morate preboljeti trudnoću koje više nema. Morate otići kući nakon 7-10 dana bez svog djeteta i pomiriti se s time da će u najoptimističnijoj varijanti doći kući kroz dva mjeseca. Morate moći proći na cesti pored svih mama koje voze svoju djecu u kolicima u blaženom neznanju. Morate slušati dobronamjerne savjete ljudi koji ne znaju o čemu pričaju.

Morate pokušati objasniti svojoj starijoj djeci nešto što ni sami ne razumijete. Ne smijete se raspasti zbog njih a ni zbog sebe. I tako iz dana u dan.

Ruta je provela u bolnici točno 60 dana. Dobila je antibiotik za upalu pluća prije nego su joj izrasle trepavice i nokti. Dobila je nekoliko transfuzija krvi. Njenu prvu godinu života proveli smo u konstantom strahu. Kontrole, vježbanja, lijekovi. Bronhitis kao posljedica nerazvijenosti pluća.

Unatoč svemu Ruta je hrabro rasla, dostizala svoje ciljeve i pobjeđivala u ovoj bitci.

Ona je danas zdrava petogodišnjakinja, vesela i voljena kako to samo može biti dijete koje ste gotovo izgubili.

Zato vas molim da se danas sjetite sve one dječice velikih malih pobjednika hrabrog srca.

Ruta i mama Martina