Pojava suza nije samo emotivni signal djeteta prema majci. Suze su i važna, bogomdana tvar koja ima vrlo važnu funkciju u ljudskom organizmu. Suze i direktno i indirektno štite oko. Direktno zato što svojim hlapljenjem održavaju konstantnu temperaturu oka, a svojom vlažnošću omogućuju sveukupno funkcioniranje oka kao optičkog aparata.

Suze se stvaraju u suznom aparatu, malim žlijezdama iznad oka. Raznim fizikalnim mehanizmima putem kontrakcije mišića one se istiskuju u suzne vrećice, a potom usisavanjem prolaze kroz suzne kanaliće. Postoji desetak suznih kanalića koji su dugi nekoliko milimetara, a široki oko pola milimetra.

Suze su prozirna, slankasta tekućina. Sastoje se od 98% vode, 0,6% bjelančevina, 1% minerala, a ostatak tvore lizozimi. To su biološke tvari koje imaju moć neutralizacije bakterija koje se izvana žele naseliti u oko 25% količine suza gubi se isparavanjem s površine oka. Ostalih 75% otječe suznim kanalićem u nos i na taj se način eliminira.

Suze imaju svrhu da štite rožnicu i spojnicu koje moraju biti vlažne, glatke i sjajne. Suze štite oko od infekcija, prašine i isušivanja.

Kako će sazrijevati suzni aparat tako će s vremenom i plač bebe biti praćen suzicama. No, do tada ne treba misliti da beba manipulira nama jer ne plače sa suzicama. Uskoro će sve doći na svoje.

Što se tiče vidnog aparata, dijete već pri porođaju ima osjećaj svjetlosti i njegova zjenica reagira na svjetlo sužavanjem. No da bi dijete moglo s oba oka fiksirati predmet, može proći i do 6 tjedana. Do tada oko može činiti nekoordinirane kretnje, što zovemo fiziološkim strabizmom. Često zapažamo kako novorođenče zna kolutati očicama, kao da želi pronaći i fiksirati neki objekt. Dijete se pri tome često zna smiješiti. U narodu vlada simpatična i ljupka priča da dijete u tim trenucima „vidi“ svoje anđele čuvare i s njima komunicira smiješkom.

Foto: Profimedia