Danas preživi 90 posto nedonoščadi rođene nakon 26. tjedna trudnoće, i to većinom bez težih posljedica. Prijevremeno rođena djeca zahtijevaju posebnu medicinsku skrb i, dok ne ojačaju za samostalan život, život provode u inkubatorima. Međutim, i njihov kasniji razvoj zahtijeva pojačanu skrb i praćenje jer se u prijevremeno rođene djece često i poslije pojavljuju razne razvojne teškoće. Svijest o potrebama prerano rođene djece nije dovoljno razvijena, a takva djeca čine 5% novorođene djece u Hrvatskoj.

Što je preuranjeni porođaj i koji su njegovi rizici?

Za trudnoću ćemo, među ostalim, reći da je normalna i uredna ako se završi porođajem između 37. i 42. tjedna trudnoće. Porođaj koji započne prije 37. tjedna smatra se prijevremenim. Veće šanse za prijevremeni porođaj imaju žene kojima je i prethodna trudnoća završila prijevremenim porođajem, žene koje nose blizance ili veći broj djece, ali i žene koje imaju bakterijske infekcije ili dijabetes.

Prerano rođena djeca ubrajaju se u neurorizičnu skupinu djece zbog:

- niske porođajne mase

- APGARA manjeg od 7

- krvarenja u mozgu

- hipoksije (nedostatka kisika)

Sam pojam “neurorizika” upućuje na mogućnost pojave određenih razvojnih poteškoća. Zdravstvene posljedice čak je i liječnicima teško predvidjeti, dok su dugotrajne prognoze vrlo nezahvalne zbog činjenice da se poneke poteškoće počnu izražavati tek u predškolskoj ili školskoj dobi. Ako budu prepoznate na vrijeme, neke blaže posljedice – kao što su slaba koordinacija, koncentracija, teškoće učenja – pravilnom i pravovremenom reakcijom mogu biti uspješno prevladane. Stoga je neizmjerno važno pratiti razvoj prerano rođene djece tijekom cijeloga ranog djetinjstva, sve do polaska u školu.

Kronološka nasuprot korigirane dobi djeteta

Kako bi roditelji nedonoščeta mogli pratiti razvojne tabele, a samim time i razvoj svog djeteta na raznim područjima, važno je razjasniti ova dva termina. Kronološka dob djeteta njegova je stvarna dob i računa se od datuma rođenja djeteta te ne ovisi o preuranjenom porođaju.

Korigirana je dob imaginarna dob djeteta. To je stvarna (kronološka dob) umanjena za vrijeme koje je dijete trebalo provesti u maternici, ali nije zbog preuranjenog porođaja.

Računa se tako da se od stvarne (kronološke) dobi oduzmu tjedni preuranjenosti. To je važno jer se razvoj prijevremeno rođenog djeteta prati u odnosu na njegovu korigiranu, a ne kronološku dob. Korigirana dob u pravilu se računa do djetetova drugog rođendana i treba je naglašavati pedijatrima i drugim stručnjacima koji prate razvoj nedonoščeta.

Prvi pokazatelji poteškoća u razvoju

Usporeni motorički razvoj te povišen ili snižen mišićni tonus (hipertonus i hipotonus) prvi su pokazatelji da je mozak djeteta pretrpio određenu traumu. Roditelji u ranoj fazi djetinjstva mogu prepoznati odstupanja od normalnog razvoja. Iako kod prerano rođene djece govorimo o korigiranoj kronološkoj dobi te im toleriramo blaže zaostajanje u razvoju, ako dijete ne može sjediti, puzati ili hodati, to će dovoljno zabrinuti roditelja da potraži stručnu pomoć. Tada će se vježbama stimulirati živčani sustav da oštećene živčane putove zamijeni novima, što može znatno ublažiti nastale poteškoće. Tu mogućnost možemo zahvaliti plasticitetu mozga. Naime, u trenutku rođenja razvoj dječjeg mozga nije dovršen, nego se u prvih nekoliko godina života pod utjecajem iskustva ubrzano razvija i mijenja te dijete uči mnoštvo novih stvari. U slučaju ranih ozljeda mozak zahvaljujući plasticitetu može obnoviti ili prevenirati oštećenja pojedinih funkcija. Međutim, oštećena funkcija neće se razviti bez vanjske stimulacije. Stoga je nužna bogata i strukturirana okolina koja će omogućiti modeliranje razvoja i maksimiziranje djetetovih potencijala.

Važnost kontinuiranog praćenja

Osim motoričkog razvoja, koji je uočljiv i nestručnom oku, iznimno je važno kontinuirano pratiti cjelokupni razvoj svakog djeteta s neurorizikom jer se stvarne posljedice traume mogu uočavati i nakon što dijete svlada prve korake te ne moraju biti vezane samo uz motorički razvoj.

Sustav registracije i praćenja djece s neurorizikom tek je u začetku, pa izostaje organizirano stručno praćenje djece i savjetovanje roditelja, koji su ostavljeni svojim procjenama sve do polaska u školu. Roditelji često cijelo predškolsko razdoblje provedu bezbrižno ne razmišljajući o tome da, osim motorike, njihovo dijete na još nekim područjima svog razvoja osjeća posljedice poteškoća koje su se javile u porođaju.

Neurorazvojne poteškoće kao što su hiperaktivnost, nedostatak pozornosti, nespretnost, poteškoće čitanja, pisanja i računanja ili poteškoće u ponašanju mogu se uočiti već u predškolskoj dobi, ali se ne prepoznaju ili zanemaruju. Ako je dijete nespretno i nesamostalno u hranjenju, odijevanju, ako je nezainteresirano za crtanje, loše drži olovku, ne može rezati po crti ili loše boji unutar označenog prostora, nema dovoljno razvijen govor, kratkotrajno zadržava pozornost, često mijenja sadržaje interesa, ne završava započete aktivnosti, voli se osamljivati, teže ostvaruje kontakt s vršnjacima, teže pamti riječi pjesmica i slično – ne treba čekati školu u kojoj će sve to “naučiti”. Čekanjem se gubi dragocjeno vrijeme. Rana detekcija i intervencija važne su zbog činjenice da djeca svladavaju vještine i znanja određenim redoslijedom te je bitno započeti s vježbama poticanja razvoja prije nego što kod djeteta nastane znatno zaostajanje za vršnjacima.

Prerano rođena djeca svoju borbu ne završavaju s izlaskom iz inkubatora ili rodilišta. Njihov razvoj potrebno je i dalje kontinuirano pratiti, poticati i stimulirati. Svijest roditelja i rana intervencija pravi su put do dobro razvijenog i naprednog djeteta.

Simptomi rizika:

0-3 mjeseca

- Otežano sisanje i vrlo sporo hranjenje

- Pretjerana mlohavost ili opuštenost udova

- Izostanak treptaja na jako svjetlo - Izostanak reakcije na glasne zvukove

- Rijetko pokretanje udova, ukočenost ili krutost

- Izostanak promatranja predmeta koji se nalazi vrlo blizu djeteta

3-6 mjeseci

- Ne reagira na glasne zvukove

- Ne prinosi predmete ustima

- Ne pridaje pozornost vlastitim rukama

- Brblja, no ne imitira poznate zvukove

- Ne smješka se - Ne hvata predmete niti poseže za njima

- Ne promatra nova lica ili ih se izrazito plaši

- Nema razvijenu kontrolu glave

- Ne brblja

- Ne prati predmet u pokretu

- Gleda u križ

6-9 mjeseci

- Vrlo je kruto i ukočeno ili mlohavo

- Ne okreće glavu prema izvoru zvuka

- Nema razvijenu kontrolu glave

- Ne preokreće se

- Koristi se samo jednom rukom

- Spontani smiješak izostaje

- Odbija nježnosti

- Ne smije se glasno

- Ne pokazuje emocije prema roditeljima

- Ne poseže za predmetima - Prisutni su nekontrolirani pokreti očiju

- Ne privlači pozornost odraslih

- Oči mu često suze ili je preosjetljivo na svjetlo

- Ne brblja

- Ne reagira na zvukove

- Ne pokazuje interes za igru

- Ne prinosi predmete ustima

- Ne voli biti među ljudima

- Pogledom ne prati predmet u pokretu

9-12 mjeseci

- Ne puže

- Ne govori nijednu riječ

- Vuče jednu stranu tijela tijekom puzanja

- Ne koristi se gestama - Ne traži skrivene predmete

- Ne može stajati

- Ne pokazuje prstićem

1-2 godine

- Ne hoda do 18 mjeseci

- Ne imitira aktivnosti ni riječi

- Hoda na prstima - Ne poznaje funkciju poznatih predmeta

- Ne razumije jednostavne upute

- Govori manje od 10 riječi u dobi 18 mjeseci

2-3 godine

- Potpuno je ovisno o pomoći odrasle osobe pri odijevanju

- Potpuno je ovisno o pomoći odrasle osobe pri hranjenju

- Većinu predmeta stavlja u usta

- Ne prepoznaje poznate predmete ili osobe na slikama - Ne pokušava skočiti

- Ne prepoznaje vlastiti lik na fotografiji

- Ne trči

- Djeluje kao da ne primjećuje drugu djecu

- Ne pokazuje interes za slikovnicu

- Ne želi crtati priborom za crtanje

3-4 godine

- Ne može baciti loptu preko glave

- Ignorira drugu djecu

- Ne može poskakivati na mjestu

- Ne reagira na osobe izvan obitelji

- Ne vozi tricikl

- Ne mašta

- Nepravilno drži olovku

- Opire se odijevanju ili spavanju - Ne slaže toranj od kocaka

- Ne izgovara rečenice dulje od tri riječi

- Plače ako roditelj napusti prostoriju

- Neispravno rabi zamjenice “ja” i “ti”

- Ne pokazuje interes za igru s drugom djecom

- Teškoće šaranja

- Ne crta krug

4-5 godina

- Vrlo je plašljivo

- Ne razlikuje maštu od zbilje

- Vrlo je agresivno

- Vrlo je pasivno

- Ne može se odvojiti od roditelja bez značajnog protesta

- Ne razumije jednostavne upute

- Pozornost mu je kraća od pet minuta te ga je lako omesti

- Ne zna vlastito ime i prezime

- Pokazuje minimalan ili nikakav interes za igru s drugom djecom.

- Ne rabi množinu ili prošlo vrijeme dok govori - Rijetko mašta

- Ne slaže toranj od 6-8 kocaka

- Većinu vremena tužno je ili nesretno

- Nerado rabi olovke ili bojice

- Uključuje se u mali broj aktivnosti

- Ima poteškoća u svlačenju odjeće

- Izbjegava djecu ili odrasle

- Ne pere zube samostalno

- Ne pokazuje raznolike emocije

- Ne pere ruke samostalno

- Ne prepričava doživljaje

- Općenito ne pokazuje reakcije na ljude

Autorice teksta: Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog i Stela Horvat, prof. rehabilitator

Foto: Thinkstock