Vjeruje se da kolike ima oko 20 posto novorođene djece. Opisuju se kao trenuci jakog plača koji traje više od tri sata dnevno i više od tri puta tjedno. Činjenica je da svaka beba plače, ali ako je vaše dijete zdravo, dobro jede, a ipak nekontrolirano plače, možda ima kolike...

Kod beba kolike se uobičajeno javljaju oko trećeg tjedna života, najgore je oko 6. tjedna, a onda postupno nestaju s tri ili četiri bebina mjeseca.

Pravi uzrok kolika još uvijek nije poznat, no postoji mnogo teorija zašto bebe imaju kolike. Jedna teorija od mnogih nezreo probavni sustav koji ima grčeve. No mnogi stručnjaci tvrde da je bol u trbuščiću posljedica plakanja, a ne uzrok.

Druga je teorija da kolike nastaju zbog nezrelog živčanog sustava. Treća teorija jest da mlijeko, bilo iz bočice ili majčino, može uzrokovati kolike. To može biti slučaj ako dijete plače više nakon hranjenja. No sve ove teorije još uvijek se istražuju. A kako nema dokaza što zaista uzrokuje kolike, tako nema ni jednostavnog rješenja koje bi pomoglo roditeljima da utješe svoju uplakanu bebu.

Razni simptomi kolika

Svako se dijete drukčije ponaša. Neka pokazuju nekoliko simptoma, dok druga imaju samo jedan. Evo najčešćih simptoma kolika:

  • glasan i neprekidan plač koji traje od jednog do tri sata, otprilike tri ili više puta tjedno
  • iako se plač može događati u bilo koje vrijeme, većina beba s kolikama najviše plače kasno popodne ili navečer
  • bebino lice postaje crveno
  • nogice se povlače prema trbuhu i onda se potpuno ispravljaju
  • stopala mogu biti hladna
  • rukice mogu biti stisnute
  • neka djeca odbijaju hranu ili mogu biti nemirna ubrzo nakon hranjenja
  • teško zaspe i spavaju
  • beba može dizati glavu i nogice i puštati vjetrove
  • beba izgleda kao da joj je nelagodno i kao da je u bolovima

Kako mogu pomoći djetetu?

Budući da se ne zna kako nastaju kolike, ne postoji rješenje koje pomaže svim bebama. Najvažniji prvi korak jest da provjerite s djetetovim pedijatrom kako uzrok plača nije neki medicinski problem. Kada ste dobili potvrdu da vam je dijete zdravo, sve što možete napraviti jest da smirujete svoju bebu i utješite je kada ima napadaje plača.

Postoje metode kojima se mogu utješiti djeca, no nije svaka metoda za svako dijete.

  • Vodite dnevnik plača vašeg djeteta zajedno s ostalim aktivnostima poput popodnevnog spavanja, hranjenja i igranja. Zatim probajte dokučiti kada se plač najčešće pojavljuje i što je uzrok tomu.
  • Ako dojite, probajte eliminirati neke namirnice iz svog jelovnika, poput luka, kupusa, cvjetače, začinjene hrane, kofeina, graha i ostalih namirnica koje napuhuju. No prije nego što to učinite, konzultirajte se s liječnikom. On se možda neće složiti s odlukom da se odreknete određenih namirnica ili će željeti da uzimate nadomjeske kalcija.
  • Ako dijete hranite na bočicu, potrudite se da smanjite količinu zraka koju vaše dijete guta. Probajte na tržištu pronaći specijalne bočice protiv kolika.
  • Ako vam se čini da dijete ima vjetrove, potrudite se da često podriguje.
  • Nastojte ne prejedati dijete. To će pogoršati kolike. Držite se normalne rutine u hranjenju.
  • Ako hranite bebu nadomjesnim mlijekom, porazgovarajte s pedijatrom oko prelaska na nisko alergeno mlijeko.
  • Odvedite dijete u dio doma u kojem nema mnogo stimulacije. Jako svjetlo, glasni zvukovi, puno ljudi mogu pojačati kolike.
  • Umotajte svoje dijete u dekicu i krećite se u ujednačenu ritmu.
  • Idite u šetnju kolicima ili vožnju automobilom u autosjedalici.
  • Okupajte dijete u toploj kupki ili stavite bočicu s toplom vodom na bebin trbuh. Pazite da bočica ne bude vruća.
  • Masirajte nježno bebin trbuh.
  • Neke bebe vole jednolične ritmičke zvukove (tzv. bijeli šum) poput usisavača ili sušila za kosu, koji je vrlo lako mogu smiriti.

Razgovarajte s drugim roditeljima

Razgovarajte s drugim roditeljima čija su djeca imala grčeve o metodama koje su njima bile učinkovite. Postoje mnoge stvari koje pomažu a koje mi možda nećemo spomenuti u tekstu. I upamtite da ne reagiraju sva djeca isto na određene metode.

Kako se kolike uglavnom javljaju noću, novim je roditeljima vrlo teško podnijeti to razdoblje. No budete li, s druge strane, neprestano tražili uzrok, zbunit ćete i sebe i dijete jer da dijete ima neki fizički problem, ne bi se manifestirao uvijek u određeno doba dana. Budite također svjesni da je dijete devet mjeseci živjelo u vašem trbuhu i da mu treba nekoliko mjeseci kako bi mu se organizam priviknuo na nove životne uvjete.

Ni u kojem slučaju nemojte kriviti sebe zbog bebina plača. Ranija istraživanja znala su se usredotočiti na majku, na njezinu osobnost ili depresiju. Imajte na umu i da bebe u ovoj dobi nisu sposobne za manipulativno ponašanje. One znaju jedino za potrebu, a vi ste jedina osoba koja joj može udovoljiti.

Brazeltonov pristup

Američki pedijatar i stručnjak za odgoj djece ne preporučuje pristup “pustiti dijete da se isplače”, nego roditelj mora isprobati sve čega se može dosjetiti kako bi otkrio nedostaje li nešto novorođenčetu.

Uzmite bebu u naručje i nosite je kako biste zaustavili slučajne trzaje. Presvucite je ako treba. Kada se stiša, pokušajte je nahraniti, ali prije toga promatranjem utvrdite je li uistinu gladna. Ako nije, nemojte joj pretrpavati već pun trbuh.

Promatrajte bebino lice i tijelo. Naučite njene navike. Smiruje li se odmah nakon podrigivanja? Kada je vratite u krevetić, vjerojatno će malo promatrati okolinu, malo se mrštiti i vrpoljiti. Zatim to može prerasti u neprekidno plakanje. Izvijanje tijela, guranje ručicama i nogicama, mrštenje (ali ne bolno), mogući su i treba ih očekivati. Ako se beba stiša kada je podignete da bi ispustila vjetrić, znači da se radi o vrpoljenju koje nije znak bola”, objašnjava Brazelton. Naime roditelji se brinu neće li, ako bebu puste da plače 10 minuta, propustiti plač koji uistinu zavređuje pažnju. Ne brinite se ako se prestane vrpoljiti kada je podignete, ako se stiša kako bi gledala uokolo, ako ispusti vjetrić - vjerojatno niste propustili ništa ozbiljno.

Ipak, u tim trenucima može ponovno zaplakati čim je spustite. Ako, s druge strane, plač postaje sve jači i nepredvidljiviji, uvijek je mudro zatražiti savjet pedijatra ili patronažne sestre.

Tekst: časopis Moje dijete Foto: Thinkstock