Znanstvenici na sveučilištima u Lübecku i Heidelbergu ispituju metodu koja neke žene može poštedjeti intenzivne hormonalne terapije, nužne za umjetnu oplodnju. Ta bi metoda posebice mogla zanimati žene sa sindromom PCOS.

Ispituje se nova metoda reprodukcije

Dobra vijest za parove koji se bore s neplodnošću dolazi iz Njemačke. Naime, ondje klinike za ženske bolesti i porođaje Sveučilišta u Lübecku i Heidelbergu sada ispituju dozrijevanje jajnih stanica izvan ljudskog tijela. Taj reprodukcijsko-medicinski postupak još je, doduše, u povojima. Objavljenih podataka o broju neuspjelih terapija po porodu nema. Tako i znanstvenici oprezno ocjenjuju svoja prva iskustva. Svejedno je posljednjih godina u čitavome svijetu tako začeto i rođeno više od 300 djece, a postupak je izveden u Kanadi, Finskoj, Švedskoj, Danskoj, Francuskoj i Koreji. U Njemačkoj je prema podacima Njemačkog društva za ginekologiju i pomoć pri porođaju krajem 2005. nakon takve jedne terapije na Sveučilišnoj klinici Schleswig-Holstein rođeno prvo dijete.

Sazrijevanje in vitro: jajne stanice sazrijevaju u laboratoriju

Prilikom ''sazrijevanja in vitro'' žena od četvrtog dana ciklusa tri dana dobiva injekcije hormona da bi se potaklo sazrijevanje jajnih stanica. Za usporedbu: u uobičajenim metodama umjetne oplodnje nužne su terapije koje u prosjeku traju između sedam i deset dana. Nuspojave poput bolova u trbuhu pritom su jako neugodne, ali mnoge ih žene podnose u nadi da su među 16 posto onih koje će uz pomoć hormonske terapije zatrudnjeti u tom ciklusu.

Prilikom sazrijevanja in vitro žena dobije tek nekoliko injekcija hormona

Ovulacija se namjerno izaziva sitnim jajnim mjehurićima - nedozrelim jajnim stanicama također. Jajne stanice se zatim, kao i prilikom umjetne oplodnje, prenose iz tih mjehurića u ženinu rodnicu uz pomoć ultrazvuka. U laboratoriju, dakle ''in vitro'', te nedozrele jajne stanice dozrijevaju u hranjivoj otopini oko 30 sati. Tek kada one - kao prilikom uobičajene umjetne oplodnje - dozriju i time postanu pogodne za oplodnju, dodaju se spermiji. Kao i u slučaju fertilizacije in vitro, nakon dva do tri dana započinje prijenos embrija. Budući da je ova metoda namijenjena samo za žene starije od 37 godina, umeću se najviše dva embrija.

Sazrijevanje in vitro i dalje se ispituje

Dosad su se liječnici prilikom sazrijevanja in vitro suočavali s mnoštvom problema tehničke naravi: očito još nije otkrivena optimalna hranjiva otopina za jajne mjehuriće. Osim toga, potrebna je uvježbanost za uzimanje nedozrelih jajnih stanica iz sićušnih jajnih mjehurića. ''K tomu još ispada da je kvaliteta jajnih stanica manja ako one ne dozrijevaju u tijelu žene nego u laboratoriju'', kaže primarijus Sören von Otte sa Sveučilišne klinike koji je proveo prvo uspješno sazrijevanje in vitro u Njemačkoj. On dodaje da prilikom ove metode dozrijevanje jajnih stanica duže traje te da se ne odvija uvijek besprijekorno.

Zato stope trudnoće prilikom sazrijevanja in vitro još nisu tako visoke kao u slučaju uobičajenih metoda fertilizacije in vitro. Ipak: dosad nije poznato da se prilikom ove metode povećala stopa spontanih pobačaja - ipak je za konačnu procjenu broj rođene djece još nedovoljan.

Dosad zdravstveno osiguranje nije snosilo troškove liječenja

Sveučilišna klinika Lübeck i dalje prakticira ovu metodu u okvirima jedne studije. Pritom znanstvenici najprije žele tijekom tri skupine pokusa dokučiti jesu li za dozrijevanje jajnih stanica prikladniji ljudski hormoni ili oni dobiveni genskotehničkim postupkom. Osim toga pokušavaju razjasniti je li sazrijevanje in vitro moguće čak bez hormonske stimulacije žene. Zainteresirani parovi trebaju platiti oko 500 eura po jednom ciklusu terapije.

Sindrom PCOS

Sazrijevanje in vitro dolazi u obzir prije svega u žena koje imaju poteškoća s ciklusom, uzrokovanih sindromom policističnih jajnika (PCOS). Što taj sindrom uzrokuje, još nije u potpunosti razjašnjeno. Pretpostavlja se da je usporena i onemogućena ''normalna aktivnost'' jajnika, prije svega zbog previše muških hormona.

Sazrijevanje in vitro je za žene s ovim sindromom dosta rizično: prilikom oprezne terapije hormonima u njih često sazrijeva previše jajnih mjehurića. Ako su oni dovoljno veliki i ako se uzimaju jajne stanice, može doći do sindroma pretjerane stimulacije. On nije moguć u slučaju uzimanja nezrelih jajnih stanica iz vrlo malih jajnih mješčića.

Sindrom pretjerane stimulacije zapravo je ''sindrom hiperfunkcije''. Zbog prekomjernog broja jajnih mjehurića odnosno cisti nastaju prevelike količine estrogena i progesterona. Ti hormoni uzrokuju maksimalnu propusnost krvnih žila, voda ''nestaje'' u tkivu ili trbušnoj šupljini, a krv se zgušnjava. Moguće posljedice: ponestajanje daha i problemi s bubrežnim funkcijama te povišen krvni tlak ili vrijednosti kolesterola.

Uzroci, dijagnoza i liječenje

Od sindroma PCOS koji je često i nasljedan, pati sveukupno oko 15 posto žena. Često se taj hormonalni poremećaj ustanovi kada žena neuspješno pokušava zatrudnjeti. Ostali simptomi su nepravilnosti u ciklusu, akne, prekomjerna težina i dlakavost.

Povišena razina muških hormona u krvi, otpornost na inzulin i prekomjerna težina čimbenici su koji pogoduju nastanku sindroma PCOS. Trenutno su istraživači doduše fokusirani na povezanost prekomjerne težine i otpornosti na inzulin. Ali zašto primjerice nemaju sve pretile žene sindrom PCOS, još nije razjašnjeno.

Dijagnoza sindroma PCOS pouzdano se može utvrditi različitim hormonskim testovima. Jajnici se još dodatno pregledavaju ultrazvukom. Oko 70 posto žena sa sindromom PCOS imaju mnogo cisti na jajnicima.

Tjelovježba smanjuje razinu inzulina

Žene koje ne žele zatrudnjeti mogu stvaranje hormona normalizirati primjerice antibaby-pilulom koja sadrži visoki udio esrogena, a mali udio gestagena. I pilule koje sadržavaju takozvane antiandrogene imaju dobar učinak. K tome se u međuvremenu uvriježilo liječenje metforminom: budući da sindrom PCO uzrokuju povišena razina inzulina, prekomjerna težina ili otpornost stanica na inzulin, pomoći može davanje tog lijeka kojim se inače liječi starački dijabetes.

Svakoj ženi tjelovježba može pomoći da smanji razinu inzulina: aktivni mišići bolje iskorišćuju šećer i inzulin od neuvježbanih. Zato bi žene sa sindromom PCOS trebale više puta tjedno po pola sata raditi vježbe izdržljivosti, primjerice baviti se športskim hodanjem. Prema najnovijim istraživanjima, već samo smanjenje tjelesne mase za pet posto može jasno ublažiti simptome sindroma PCOS.