Izbirljivost pri hrani potpuno je prirodna pojava

Roditelji imaju svakojake ideje koliko bi njihovo dijete trebalo pojesti u kojem uzrastu i kada. Ta ideja je gotovo 100 posto pogrešna. Iz tog razloga se često mame odmiče od dojenja jer im ne objasne koliko je minijaturan želučić njihove bebe, a ideja prazne bočice konkretniji je pokazatelj da je dijete nešto pojelo. Na nama je da vam pokušamo približiti što više informacija o dječjem apetitu i načinu odrastanja kako ne biste padali u očaj zbog svakog manjka grama koje vaše dijete nije dobilo prema tablici iz knjiga. Ovaj put nam tema nisu novorođena djeca, već jednogodišnjaci i dvogodišnjaci.

Nakon navršene prve godine usporava se djetetov razvoj koji je u prvoj godini bio uistinu strelovit. Logično je da će s tim u vezi biti smanjen i njegov tek. Nemojte nikad brinuti oko toga, nadoknadit će to, ako ne prije, onda kad krene pubertet... Jer u što bi se pretvorilo dijete da nastavi gutati tu količinu mlijeka koje je gutalo dok je imalo cca 10 kg sa svojih godinu dana, a to je otprilike bila 1 litra mlijeka na dan. Nećemo to ni zamišljati.

Djeci je obrok prilika za istraživanje

To nam se obično ne sviđa, jer čini se da im je sve tijekom dana prilika za istraživanje... No, bolje da se pomirite s činjenicom. Gurkanje hrane do ruba stol, grabljenje maslaca prstićima, razmazivanje sirnog namaza po stolu, hajde, baš me zanima što će se dogoditi. Kad bi znali unaprijed, vjerojatno to ne bi radili. Svuda je zanimljivije stavljati hranu nego u usta. Recimo da smo sa strpljenjem još na "ti" pa ne planemo svaki put. Ubrusi, spužvice i ostala pomagala za brisanje naši su najbolji prijatelji, iako se do kraja obroka niti ne isplati stalno čistiti. Osim ako mali diktatori baš to ne žele. I to sami!

Zeleno je bljak, pa to zna baš svak'

Jedino ne znamo zašto? Prema dr. Karpu to je zaštitni mehanizam. Do druge godine djeca su vrlo konkretna u tome što žele, a što ne, a zeleno im sklonite s puta. Bijela, žuta i crvena hrana može, ali zelena ne. Najzgodnija je crvena i slatka hrana. Ove boje koje ih mame, zapravo ih podsjećaju na zrelost plodova iz prirode. I životinje procjenjuju zrelost plodova po slatkoći, a zelena hrana je u prirodi najčešće gorka. Radije u ovom razdoblju ugodite djetetu slađim povrćem - mrkvom, kukuruzom, grahom ili pak zeleno povrće zamaskirajte umakom neke druge boje. Iako imam doma jednu koja umake neće ni pod razno pa maskiranje baš i nije jednostavno...

Ne zaboravite da su dječji okusni pupoljci puno profinjeniji od naših koji su već svakojaku hranu isprobali. Nekima odgovara blaža hrana, nekima pak intenzivnija, ako ste ih na to privikli još tijekom trudnoće. Oprezniji mališani će teže pokazivati interes za isprobavanjem nove hrane, neki su preradoznali pa će probati i u njoj uživati ili je odmah ispljunuti na pod... Nema šanse da klinci pojedu nešto što im po volji nije. I to je sasvim u redu.

Djeca kao izazov

Umjesto da čangrizate što vam dijete ne želi puno toga pojesti (bez obzira na to što je zdravo i veselo), radije ga doživite kao izazov - kako da mu pripremim hranu da mu bude zanimljivija? Evo, u našem primjeru pire krumpir na žlici u početku nije uopće bio zanimljiv. Kao ni riba. Ali ako bi od njega napravila manju kuglicu, pojelo bi se hrpa toga... Čak i krumpir u kojem je izmiksana tikvica... Kukuruzna krupica također... Malo poigravanja s načinom serviranja dovodi i do djetetove kreativnosti jer bi si dijete počelo samo smišljavati neke oblike, pa priče i evo dodatne zabave. Ideja da se za stolom šuti i jede, nikad mi nije bila jasna.

I znate što, starija kći nas je naučila kratku recitaciju kojom se u vrtiću prije ručka zahvaljuje na hrani i to je sjajna prilika da se kod djece njeguje zahvalnost od malih nogu i cijeni ono što jedu. Tako će i spremnije uživati u hrani. Citiram stihove iz našeg vrtića pa slobodno svi uvedite tu tradiciju u vaš dom:

"Iz zemlje se biljke viju,

na suncu nam one zriju,

drago sunce, zemljo draga,

hvala vam za vaša blaga."

Neke od taktike koje pomažu da dijete nešto pojede

1. Ako može ukrasti hranu s vašeg tanjura, spremnije će to učiniti. A vi se, dakako, ljutite i silno budite nezadovoljni, na smiješan način.
2. Krišom kradite hranu s djetetovog tanjura, ali tako da zapravo vidi... sigurno je fino kad ga vi želite i sa svog i s njegovog tanjura!
3. Od povrća napravite gustu juhu ako dijete voli jesti variva i juhice.
4. Ispecite palačinke u kojima su naribane tikvice ili mrkvica.
5. Izradite čovječuljke od hrane pa im redom jedite glavu, nos, noge... malo zvuči zastrašujuće, ali njima je vrh!
6. Pridobijte ih da zavole guste sokove od povrća i voća.
7. Imate li povrtnjak ili voćnjak, uključite ih da s vama beru plodove, tada im je jedenje istih još milije. Neka zalijevaju povrće i uče kako se brinuti o njemu.

Ne silite dijete da jede kad i ako ne želi, samo zato što ste upravo završili ručak i sami ste gladni. Time ćete ga od hrane još više udaljiti. Radije neka jede kasnije kad će se možda više istrčati, zabaviti i istinski ogladnjeti.

Tekst: I.T.

Foto: Profimedia