Kako znati koje je voće i povrće tretirano?

Sjećate li se svog djetinjstva? Tek ubranih trešanja ili šljiva s drveta iz bakinog vrta? Koliko puta ste u svježe ubranom voću pronašli crvića i čuli objašnjenje nekoga od starijih: „Nema veze, to ti je zdravo. Samo jedi!“? Rijetki među nama su se tijekom odrastanja brinuli o pesticidima, vosku, fungicidima i drugim kemikalijama na voću i povrću. Nismo ni znali što je to. Nismo brinuli ni o točkicama koje su nam poručivale da je osim nas još neko malo biće jelo mikroskopske komadiće voćke. Najveći problem bio nam je hoćemo li jesti jabuke iz susjedovog ili svog vrta.

No važno je znati da nam takvi tragovi manje štete od umjetnih sredstava kojima se voće i povrće tretira. Ako je miris u redu, dovoljno je točkice ukloniti i voćka se normalno može jesti, objašnjava nutricionistkinja Leta Pilić. Početak truljenja normalan je kemijski proces sazrijevanja i nikome ništa neće biti ako pojede jabuku koja je na kori imala pokoju crnu točkicu.

Čak i ako je ne uklonimo, ne trebamo strahovati. Smetati može jedino okusnim pupoljcima. S druge strane, i u plodu bez tragova na opni mogu se odvijati procesi propadanja. „I namirnice koje su prskane mogu truliti, no taj se proces obično odvija ispod površine.

Primjerice, jabuka izvana izgleda sjajno, a iznutra se pokaže da je suha i gotovo strunula pa je ostala bez ikakve nutritivne vrijednosti“, objašnjava Pilić. Zelene točkice najčešće se mogu uočiti na krumpirima. Riječ je, zapravo, o spoju solaninu, glikoalkaloidu koji u većim količinama može biti opasan po zdravlje i često ga se može uočiti na krumpirima, ali i na rajčicama ili patlidžanima. On je prirodni zaštitnik biljaka od nametnika, dakle, djeluje kao fugicid ili prirodni pesticid.

Zelene točkice se mogu skinuti

Ako zelene točkice skinete, ne trebate se bojati. Plod se može jesti, no ako ih zanemarite, moguće su probavne tegobe, čak i kada se hrana termički obradi jer na solanin ne utječu temperature do 170 °C.

„Ako je krumpir gorak i nakon kuhanja ili pečenja, a prije ste uočili i mislili da ste uklonili sve zelene točkice, ipak ga nemojte jesti“, savjetuje nutricionistkinja Pilić. Kako biste spriječili povećanje koncentracije zelenih točkica, bilo bi dobro da krumpir uvijek čuvate na tamnijem i suhom mjestu jer svjetlo potiče razvoj ove tvari.

Plijesni

No vrlo oprezan treba biti s plijesnima i valja ih izbjegavati. Blago truljenje, tzv. smeđe točkice, na hrani su prihvatljive, no plijesan, ovisno o vrsti, može biti opasna. Neke su vrste plijesni posve neopasne, no neke mogu izazvati dugotrajne posljedice za dišne organe.

„Povrće nikako ne bih preporučila jesti ako na njemu ima i najmanjih tragova plijesni. Voće, posebno agrumi, je kiselije, što može spriječiti širenje plijesni pa je katkad dovoljno samo odrezati zahvaćeni dio ploda. No s voćem koje ima tanju koru, kao što su breskva ili jabuka, moramo pripaziti jer spore plijesni mogu doprijeti duboko. Treba pripaziti i s orašastim plodovima jer neke opasnije vrste plijesni rastu upravo na njima“, pojašnjava nutricionistkinja. Hranu koja počinje propadati i na kojoj su vidljive crne ili zelene točkice koje ukazuju na početak tog procesa trudnice, dojilje i osobe oslabljenog imuniteta trebale bi izbjegavati.

Premaz na agrumima

Mnogo veći problem od zelenih točkica je tvar koja čuva voće, najčešće agrume, od stvaranja plijesni. Riječ je o imazalilu kojim se uglavnom prskaju limuni kako bi što dulje izgledali zdravi i lijepi. No, imazalil se taloži u organizmu, a pretjerano konzumiranje može uzrokovati alergijske reakcije. Kod većine ljudi pretjerana količina ove tvari izaziva osip i svrbež ili probavne smetnje. Ako pojedete koricu jednog i pol limuna koji je tretiran tom tvari, možete imati neugodne zdravstvene tegobe.

Vosak na jabukama

Na policama trgovina uz limun ćemo naći i jabuke. No mnoge od njih izgledaju kao da su plastične, a pod rukom se doimaju masne. I jesu. „Neke vrste jabuka, naime, presvlače se tankim slojem voska kako bi se produljila njihova trajnost i poboljšao izgled.

Ideja je nastala iz činjenice da jabuke, ali i neke druge voćke, poput šljive ili trešnje, same proizvode svoj prirodni vosak za zaštitu – neke u većoj, a neke u manjoj količini. Druge vrste se, pak, u proizvodnji dodatno omotavaju voskom kako bi ih se zaštitilo od truljenja i stvaranja plijesni, a plod pritom izgleda atraktivnije“, objašnjava uzgajivač jabuka Frane Ivković.

Primjenom voska smanjuje se gubitak vode iz ploda, a to znači i uštedu za proizvođača, međutim, tretiranje voskom ima i nekoliko mana. Iako će vosak zaštititi voćku od razvoja patogenih organizama, gljivica i plijesni na površini, unutra može doći do propadanja. Naime, vosak sprečava otpuštanje ugljičnog dioksida i prolaz kisika zbog čega unutar voćke može doći do zaustavljanja „disanja ploda“. Plod gubi svoju nutritivnu vrijednost, okus mu je suh i pomalo opor, a vitamina gotovo da i nema.

Zagrebite nožićem koru i znat ćete...

„Na prvi pogled teško je prepoznati voćku kojoj je namjerno dodan vosak od one koja se sama zaštitila, no za to postoji jednostavan trik. Ako nožićem zagrebete jabuku i doslovce vidite ostatke voska, riječ je o umjetno dodanom vosku. Voćka koja otpušta svoj prirodni vosak može izgledati jednako sjajno i zanosno, no kad je zagrebete, samo ćete ostrugati koricu“, objašnjava Marijan Katalenić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

No, čak i taj dodani vosak nije opasan i ne taloži se u organizmu, a najčešće je riječ o prirodnim voskovima poput voska karanuba palme ili šelake (smole koja nastaje na drveću). Vosak možete odstraniti tako da operete voćku u ravnomjernoj otopini octa i vode (miris će ishlapiti za nekoliko minuta).

Ako vas brinu nezreli plodovi, znajte da nisu štetni. Voće koje nije posve sazrelo sigurno je za jelo. Novija nutricionistička istraživanja čak savjetuju konzumiranje malo tvrđeg i zelenijeg voća i povrća jer u njemu nema puno šećera. Ipak, ako vam je pod ruke došlo nedovoljno zrelo voće i povrće, stavite ga pokraj jabuka – sazret će puno brže jer to voće otpušta etilen, ugljikovodik koji ubrzava sazrijevanje.

Nevidljivi pesticidi

A kako prepoznati da je voće ili povrće tretirano pesticidima? I lako i teško. Lako, jer većina jednostavno jest tretirana, osim ako nije od provjerenog ekološkog proizvođača, a teško jer samo laboratorijski testovi pokazuju stvarnu prisutnost i količinu određenih kemikalija. Ipak, postoji kratki vodič o tome koje bi namirnice bilo bolje izbjegavati i jesti samo ako su organskog podrijetla.

Primjerice, jagode se tretiraju sa, u prosjeku, 65 raznih pesticida, fungicida i herbicida, a paprike sa 50 različitih kemikalija. Špinat je vrlo često na meti teških metala iz zemlje, trešnje, breskve i nektarine tretiraju se s oko 20 vrsta kemikalija prije nego što dođu na police trgovina, a čak je i celer u 80 posto uzoraka, prema američkoj agenciji za hranu, pun različitih kemikalija.

Koje je najmanje tretirano voće i povrće

Najotporniji i najmanje tretirani kemikalijama su avokado, ananas, mango, kivi, papaja i borovnice. Što u konačnici sve to znači? Pesticidi, vosak, imazalil učinit će voće i povrće dugovječnijim i ljepšim, no zapravo osnovni im je cilj da trgovcima i proizvođačima olakšaju posao i produlje vijek njihovih proizvoda.

Odavno se zna kako u korici voća i povrća ima više zdravih nutrijenata nego u unutrašnjosti, a sada je korica gotovo zabranjena za jelo. I što učiniti? Kao i u svemu, vratiti se korijenima, kupovati domaće, netretirano, kupovati u manjim količinama kako ne bi propadalo i uživati ako povremeno sretnemo nekog crva jer je on najbolji dokaz da je ono što jedemo zdravo.

Tekst: Ira Mandić za časopis Sensa, Sensaklub.hr