U velikoj većini, nakon rođenja, javlja se prvi pristup, koji usporava novorođenu bebu i njen prirodni tijek motoričkog razvoja. Roditeljima njihovo dijete izgleda tako bespomoćno, ovisno od drugima, nespremno za svijet u kojemu je rođeno. Sve je to donekle istina, ali ipak je važno da se bebi dopusti i pruži prilika za prirodni tijek motoričkog razvoja. Često vidimo roditelje koji od njihove novorođene bebe ne zahtijevaju apsolutno ništa. Sve čine za nju, samo da joj učine život lakšim. Mnogi roditelji stavljaju svoju djecu u ležaljke jer tlo smatraju neprikladnim mjestom za njihovu malu bebu.

Međutim, nisu svjesni da time čine više štete nego koristi djetetu i da, ako beba leži na podu (pjeni AIREX), to ne znači da su oni loši roditelji. Bebi treba pružiti sve uvjete za prirodni tijek njenog razvoja i ne ograničiti njen život na boravak u ležaljkama, u kojima ni na koji način ne može naučiti okretati se ili činiti bilo koji drugi složeniji pokret. Neki roditelji, ako stave dijete na pod, tako ga zatrpaju igračkama da ono ne treba ni pružiti ruke da bi dohvatilo igračku. No, ako su igračke djelomično udaljene, dijete ima veću motivaciju za kretanjem i mogućnost eksperimentiranja i učenja kako bi došlo do njih.

S vremenom ovo pretjerano zaštićivanje prestaje i više se potiče bebin prirodni tijek motoričkog razvoja. Negdje oko šestog mjeseca, neki roditelji i ranije, počinju s treningom "uspravljanja" njihovih beba. Svaka baka, teta, susjeda koju sretnete pitat će je li dijete počelo sjediti. Odgovorite li da nije, najvjerojatnije će uslijediti pitanje: "Je li s bebom sve u redu?"

Općenito se vjeruje da bebe treba učiti sjediti i hodati, jer inače nikada neće prohodati. Zbog takvih uvjerenja roditelji počinju pretjerano poticati prirodni motorički razvoj.

Stjecanje snage mišića

Razmislite o sljedećem: do četvrtog mjeseca ili duže stavljate bebu u krevet i ležaljke, u kojima ona ne radi ništa drugo nego leži ili odmara, malo maše nogicama i ručicama, i drži ono što joj stavite u ruke. Zatim, mjesec ili dva kasnije, želite da beba sjedi. Kako će steći snagu mišića i sve ostalo što je potrebno za sjedenje ako do tada nije imala baš puno prilike za kretanje? Treba razumjeti da će dijete sjesti onda kada se njegovi mišići dovoljno razviju i stekne stabilnost, ravnotežu..., a ne zbog toga što je napunilo već pola godine.

Dijete će samo sjesti oko osmog mjeseca (neka djeca prije, neka kasnije). To se neće dogoditi ranije ako mu niste dali priliku da samo nauči kako sjesti. Isto se događa s hodanjem. Ako jednogodišnje dijete ne hoda, to je, prema samozvanim stručnjacima (bake, mame...), golemi razvojni problem, a ti isti "samozvani stručnjaci" kažu da dijete treba učiti hodati. Zamislite sebe kako bi bilo da nemate još ravnotežu u sjedećem položaju ili još učite stajati na nogama i onda vas netko uhvati za ruku i želi da napravite korake, ukratko, da hodate. Zbog takvog učenja hodanja djetetu će trebati više vremena da stekne ravnotežu i stabilnost, koji su potrebni za samostalno hodanje, jer stječe iskustvo da se može uvijek “objesiti˝ na ruke roditelja, a time i prepustiti da oni naprave sve. Sve što dijete čini je automatsko podizanje nogu. Međutim, to je daleko od pravog, kvalitetnog hodanja.

Kao i odrasle osobe, djeca rade one stvari u koje su sigurna i za koje su spremna. Ako ih se pretjerano usporava ili potiče, time se ne postiže ništa bolji rezultat. Naprotiv, to dodatno otežava i produljuje prirodni tijek motoričkog razvoja. Najbolji izbor za bebu i starije dijete je da mu se pruži sloboda na putu motoričkog razvoja. Pustite djecu neka uče na svojima neuspjesima i iskustvima jer tako grade samopouzdanje i hrabrost.

Tekst: Špela Gorenc Jazbec, dipl. fiziot., terapeut RNO

www.baby-handling.com

https://www.facebook.com/pages/BabyHandling/203002539742588?ref=hl

Foto: Profimedia