Fizičko kažnjavanje razvija strah od roditelja!

Donat, jednogodišnji sin gđe. Doris Pinčić Rogoznice, htio je nešto potrgati. Gđa. Doris Pinčić Rogoznica mu je logički i na široko pokušala objasniti da se to ne radi. Što se dogodilo? Donat se razljutio jer mu je mama zabranila nešto što mu je bilo jako zanimljivo i nije mu bilo jasno zašto je to učinila. Međutim da je primijenila dječji jezik programa Najsretnija beba renomiranog pedijatra dr. Harveya Karpa, do nasilja jednostavno ne bi došlo. Primjerice, da je pravilno koristila kratke rečenice i puno ponavljanja, Donat bi se brzo smirio. Tek kad bi shvatio da ga je mama razumjela, gđa. Doris Pinčić Rogoznica mu je mogla objasniti zašto se stvari ne trgaju i odvratiti mu pažnju omiljenom igračkom ili aktivnošću.

Djeca se često oglušuju na silna objašnjavanja i molbe roditelja da prestanu raditi ono što ne bi smjela jer ih ne razumiju. Također se zaboravlja da djeca imaju ograničenja, posebno kad se radi o kontroli bijesa i razumnog razmišljanja. Ona ne razumiju odnos uzroka i posljedica, isprobavaju granice koje im roditelji postavljaju i pokušavaju naći način kako ih nadići. Baš zato su u stanju zdušno trgati maminu omiljenu narukvicu ili bacati tatin telefon na pod.

Nažalost, zbog neznanja i očaja, ispadi bijesa i nepoželjno ponašanje često se fizički kažnjavaju. Na taj način se ulazi u začarani krug nasilja. Dijete postaje agresivno u vrtiću, zatim u školi, a kasnije nasilje primjenjuje kao odgojnu mjeru na svojoj djeci. Kod kažnjavanja dijete ne uči zašto nešto ne smije raditi, već razvija strah od roditelja, te agresivno ponašanje postaje normalno!

Tekst: Iva Brčić, certificirana edukatorica programa Najsretnija beba Hrvatska

http://najsretnijabeba.webs.com

Foto: Profimedia