Među našim pedijatrima, a i usmenom predajom, još se može čuti kako s dohranom valja početi oko 3. ili 4. mjeseca djetetova života. Takvih je savjeta, srećom, sve manje jer Svjetska zdravstvena organizacija već najmanje deset godina promovira isključivo dojenje do 6. mjeseca diljem svijeta na osnovi znanstvenih spoznaja dobivenih u opsežnim istraživanjima dojenja. Ona su pokazala da ranije uvođenje dohrane može imati negativne posljedice za djetetovo zdravlje.

Zašto pričekati 6. mjesec?

Nekoliko je razloga zašto se s uvođenjem bilo kakvih drugih oblika hrane i kašica ne treba žuriti prije 5. odnosno 6. mjeseca djetetova života.

  • U toj dobi djetetov probavni trakt postaje zreo i time spreman iskoristiti hranjive sastojke novih namirnica. Do tog trenutka djetetova crijeva znaju probavljati samo mlijeko, a sve ostalo što dijete pojede može u najboljem slučaju izazvati nemogućnost apsorpcije potrebnih hranjivih sastojaka, a u onim manje dobrim probavne smetnje ili alergiju na hranu.
  • Oko 6. mjeseca postupno slabi i refleks sisanja te ga dijete polako zamjenjuje pokretima žvakanja. Refleks sisanja postoji kako bi djetetu omogućio da od prvoga dana zna sisati majčinu dojku. Ujedno štiti dijete od gutanja bilo čega drugog osim tekućine tako što dijete sve što nije majčino ili nadomjesno mlijeko doslovno izgura iz svojih usta. Upravo su zbog tog refleksa progutane prve žličice kašice uvijek tako veliko veselje majki.
  • Važno je imati na umu da je dijete od nekoliko mjeseci u fazi vrlo intenzivna rasta i razvoja, a njegov će organizam u skladu s time imati sve veće potrebe za željezom, vitaminima, mineralima i kalorijama koje se više neće moći zadovoljiti isključivo dojenjem ili mlijekom iz bočice. Zato prehranu mlijekom oko 5. odnosno 6. mjeseca treba početi nadopunjavati kašicama. Uvođenje kašica, međutim, ne znači da dojenje ili adaptirano mlijeko treba izbaciti jer ono i dalje ostaje nezamjenjiv izvor hranjivih tvari i imuniteta za vašeg mališana.

Voda u bebinoj prehrani

Iako mlijeko doživljavamo ponajprije kao hranu za bebu, ono se sastoji uglavnom od tekućine, i to vode. Sve ostale hranjive tvari, vitamini, minerali, a u majčinom mlijeku i obrambeni imunoglobulini, otopljeni su upravo u toj tekućini i to u idealnom omjeru. Zato mlijeko istovremeno hrani i poji dijete.

Još zanimljivija je činjenica da majčino mlijeko može biti više ili manje vodenasto, ovisno o trenutku podoja. U početku svakog dojenja mlijeko je vodenastije jer mu je zadatak utažiti djetetovu žeđ. Postupno, u drugoj polovici obroka (na istoj dojci) mlijeko postaje sve gušće i kaloričnije – pretvara se u “zadnje hranjivo mlijeko”, odnosno “hranu”. Ako majka pije dovoljno tekućine i dijete doji po želji, čak se i ljeti djetetove potrebe za tekućinom mogu zadovoljiti dojenjem.

Međutim, iznimka od ovog pravila može biti beba na adaptiranom mlijeku. Ono je ipak nešto drukčijeg sastava od prirodnog majčinog mlijeka – sadrži više minerala – i zbog toga dijete treba po potrebi pojiti vodom. Ipak pobrinite se da dijete na bočici (do 5. odnosno 6. mjeseca života) prije svega bude sito, dovoljno se najede mlijeka, a tek mu zatim ponudite malo vode. Važno je tim redoslijedom postupati jer je djetetov želučić u prvim mjesecima života malen i voda mu ne smije zauzimati mjesto koje je rezervirano za bebinu hranu odnosno mlijeko. Tako beba može stagnirati u napretku, a majka krivo zaključiti kako joj je potrebno dodati nešto u prehranu jer mlijeko nije dovoljno i beba je gladna.

Ako je dijete dehidrirano zbog primjerice povišene temperature, povraćanja ili proljeva, majka koja doji može potrebnu tekućinu djetetu nadoknaditi češćim dojenjem, a majka koja hrani dijete na bočicu može mu davati više vode. Svakako se u toj situaciji treba obratiti i pedijatru za savjet koji će pratiti zdravlje djeteta te eventualno preporučiti uzimanje rehidracijskih pripravaka.

Foto: Profimedia