Nakon što otkriju svoje ruke, bebe moraju naučiti da ih mogu aktivirati i koristiti ih. U dobi od deset tjedana bebe uglavnom još leže i promatraju svijet oko sebe. Ako ih postavite ispod mobila, usredotočene su na šarene igračke koje joj vise na dohvat ruke. Gledaju u igračku nekoliko sekundi, a onda iznenada, ispruže ruku i zamahnu prema igrački i... najčešće promaše. No mala djeca ne odustaju lako. Ponovno guraju ruku, čini se kao da procjenjuju udaljenost, a zatim ponovno 'napadaju'.

Od drugoga ili trećaga puta njihova ručica pogađa pravo mjesto i igračka se veselo ljulja naprijed-natrag. Bebe to poprate osmijehom, kao da same sebe nagrađuju.

U ovoj su dobi novorođenčat zauzeta jednim važnim poslom, a to je razvijanje koordinacije između očiju i ruke. Pokušavaju naučiti kako staviti ruku izravno na objekt na koji se fokusiraju pogledom. Nama, odraslima, teško je razumjeti značenje koncepta 'koordinacije oko-ruka' jer tu koordinaciju uzimamo zdravo za gotovo.

Kada pogledamo neki predmet i želimo ga dodirnuti, ne oklijevamo ni trenutka i ne razmišljamo o zadatku koji je pred nama. Naša ruka se kreće u smjeru predmeta i zaustavlja se točno na pravome mjestu. Ova očita akcija rezultat je višemjesečnog učenja tijekom prve godine života. Vratimo se na trenutak u ovo razdoblje i pokušajmo razumjeti proces kroz koji beba mora proći kako bi naučila nama očitu koordinaciju između ruke i oka.

Da, imam ruke!

Novorođenčad ne povezuje ono što im oči vide s onim što rade njihove ruke. Često im oči gledaju u jednom smjeru, dok im se ruke nasumice kreću u drugom. Bebe ne mogu pomicati ruke prema predmetu koji vide. Nadalje, još uvijek nisu svjesni da su te ruke, dio njihova tijela. Uglavnom, ruke su im izvan vidokruga, a nisu ih ni svjesne. Bebe prvo moraju otkriti da imaju ruke. To se obično događa u šestom do osmom tjednu njihova života. Bebe otkrivaju svoje ruke dodirom. Jednu ruku hvataju prstima druge ruke. Povlače ih, otvaraju i zatvaraju prste. U ovoj fazi njihovi su pokreti obično nasumični. Od šestog do osmog tjedna, bebi u ruke treba stavljati predmete koji stvaraju buku, poput zvečke.

Novorođenčad se rađa s refleksom hvatanja, automatski sklapajući ruke oko predmeta koji se nalazi u njima – stoga će uhvatiti zvečku stavljenu u ruku. Zatim, kada nasumično pomiču ruke, čuju zveckanje i očima traže izvor zvuka. Kada otkriju zvečku, otkrit će i ruku koja je hvata. Poznato je da su lagane igračke, koje se mogu držati i ispuštati zvukove, važne tijekom tjedana koji slijede. Privlače bebin pogled i pažnju na ono što drže u rukama. Pomažu im da uspostave vezu između sebe i svojih ruku. Njihove im ruke postaju najfascinantnija igračka. Ne skidaju pogled s njih; mašu njima ispred lica, začuđeno ih ispituju i neprestano se igraju njima.

Tijekom prve godine, bebina usta igraju važnu ulogu u njezinu razvoju. Bebe svojim ustima ispituju, istražuju i otkrivaju svijet oko sebe. Kasnije, za od otprilike šest mjeseci, pridružuju im se i ruke i počinju pregledavati predmete koje drže.

Nakon što otkriju svoje ruke, bebe moraju naučiti da ih mogu aktivirati, koristiti ih. Kada beba navrši tri do četiri mjeseca, važno je objesiti igračke, koje može udarati, iznad mjesta gdje leži. Kada bebe leže na leđima ispod takve igračke, počinje se odvijati zanimljiv proces.

Usmjeravaju pogled na igračke i veselo ih gledaju. Istodobno će nasumično pomicati ruke ili noge sve dok se iznenada ne dogodi nešto prekrasno: njihova će ruka dodirnuti obješenu igračku i igračka će se ljuljati naprijed-natrag.

Nakon nekoliko takvih nasumičnih udaraca, počet će shvaćati da oni kontroliraju proces, a nasumični udarci postaju sve namjerniji. Kad bi bebe u ovoj fazi mogle verbalno opisati svoja iskustva, sigurno bismo ih čuli kako govore nešto poput: 'Hej, radim li ja ovu divnu stvar? Imaju li moje ruke moć učiniti nešto tako veliko? Možda ću pokušati ponovo.' Postupno, djeca uče usmjeravati ruke i prinositi ih predmetima koje gledaju. Tada se uspostavlja koordinacija ruku i očiju.

Dodirivanje i proučavanje predmeta

Nakon što se koordinacija ruku i očiju poboljša i uspostavi, bebe neće samo htjeti udarati u igračku. Žele dodirivati ​​predmete pa počinju procjenjivati ​​udaljenost između sebe i predmeta koji žele dodirnuti. Više puta pomiču oči s ruku na predmet, pa natrag, a tek onda, nakon što procijene udaljenost, ispruže ruke i dodirnu predmet. Postupno, ovaj proces postaje točniji i djeca mogu ispružiti ruke izravno na predmet i dodirnuti ga bez oklijevanja. S otprilike pet do šest mjeseci, mogu približiti svjesno predmetu, a čak su i naučile uhvatiti u pravom trenutku i... uhvatiti i držati željeni predmet.

Kada bebe počnu željeti dodirivati ​​predmete i držati ih i nisu zadovoljne samo gledanjem u njih, važno je postaviti igračke koje se ne prevrću. U ovoj fazi igračke koje se udaljavaju mogu frustrirati i razočarati bebu.

Sada možete izravno trenirati svoju bebu da namjerno dodiruje i hvata predmete: držite igračku koja privlači pogled ispred bebe, na dohvat ruke i strpljivo čekajte dok ne ispruži ruku i dotakne je. Nemojte približavati igračku. Pokušajte držati igračku na određenoj udaljenosti i strpljivo pričekajte dok je bebina ruka ne dosegne.

Beba postupno postati brža i vještija u tome, sve dok ne uspije dohvatiti igračku. Trebali biste imati predmete koje dijete može dodirnuti dok je u različitim položajima, kako bi mogla poboljšati tu sposobnost. Možete tresti zvečku dok beba leži na leđima ili trbuščiću tako da će se morati protegnuti kako bi je dosegla. Možete i zatresti zvečku, iza leđa, dok netko drugi drži dijete, tako da će se morati okrenuti i ispružiti ruku u drugom smjeru.

Kasnije, otprilike za šest mjeseci, djeca počinju proučavati predmete koje drže – dodirivati ih, tapkati, trljati, maziti, stiskati i tako dalje. Do sada je koordinacija oko-ruka već uspostavljena i bebe mogu krenuti dalje, poboljšavati svoje fine motoričke pokrete i vještine, koordinaciju obje ruke i očiju, što ulazi u teže zadatke. Koordinacija ruku i očiju nastavlja se poboljšavati tijekom godina.

Zamislite kakvu je izvanrednu koordinaciju između očiju i ruku postigao pijanist koji sjedi za svojim klavirom. Baci pogled na list prepunih nota, brzo prelazi pogledom s lista na glasovir i natrag, te precizno i ​​savršeno koordinirano udara prstima po tipkovnici. To je tako brzo da je ponekad teško vidjeti njegove ruke. Ova vještina zahtijeva posebno sofisticiranu i dobro razvijenu koordinaciju ruku i očiju.

Međutim, svakodnevne radnje poput prinošenja žlice juhe ustima, držanja olovke i crtanja kruga ili uvlačenja konca u iglu, također zahtijevaju dobru koordinaciju ruku i očiju. Vaše dijete naučit će ove zadatke kroz vježbanje i svakodnevnu praksu.

Tekst: Zvjezdana Bubnjar

Foto: Shutterstock