Jedan od najvećih dječjih strahova je odlazak liječniku pa tako i zubaru, naročito ako mu je u sjećanju ostalo 'bolno' cijepljenje ili ima iskustvo neke teže bolesti i nelagodnih pretraga. Tada djeca i na sam spomen bolnice ili liječnika imaju problem. Uostalom, mnoge odrasle osobe upravo zbog nekog lošeg iskustva ili straha koji nisu nikada proradili imaju problema sa sjedanjem na zubarski stolac pa radije imaju karijes, kamenac ili neki drugi problem u usnoj šupljini nego da posjete stomatologa. No, kako se postaviti kada dijete odbija ići kod zubara? Treba li ga jednostavno strpati u automobil i odvesti do ordinacije te 'istrpjeti' njegov plač i protivljenje ili pak posjetiti psihologa? Mi vam nudimo nekoliko savjeta!

Za početak, da bi dijete imalo pozitivan odnos prema odlasku kod zubara, dobro je odvesti ga na prvi pregled i prije nego li nastupe problemi. I da, i mliječni zubići trebaju se kontrolirati, a ako se pokvare svakako i popravljati*! Stoga odvedite dijete na pregled ubrzo nakon što mu niknu prvi zubići. Kada kasnije dođe na neki zahvat, tada mu to okruženje neće biti nepoznato i neće izazivati nelagodu. Ipak, mnogi roditelji računaju na to da će dijete sjesti u zubarski stolac čim se pojave u ordinaciji. No to gotovo nikada nije tako i baš zato je potrebno to vrijeme prilagodbe. 

Druga i ne manje važna stvar tiče se 'prijetnji' odvođenjem kod liječnika, čemu mnogi roditelji nerijetko pribjegnu. Naime, često se djeca boje liječnika upravo zato što ih roditelji straše njima i njihovim injekcijama. Isto tako, zna se dogoditi da pred djecom pričaju o svojim lošim iskustvima kod liječnika ili strahu od zubara pa mališanima ne preostaje drugo nego da steknu negativan stav i razviju strah. Dakle, recite koju pozitivnu o stomatologu – kako je dobar, kako je kod njega bilo lijepo… vaše male 'spužvice' će to itekako dobro upiti i zapamtiti. 

Dobro je djecu kroz priču i igru upoznati, ako već niste bili kada su mu niknuli prvi zubići, za odlazak zubaru. Možete sami smisliti priču, igrati se stomatologa kod kuće, primjerice plastelinom kreirati zubiće i glumiti da ih popravljate, zatim pronaći neki prigodan edukativan crtić na internetu ili nabaviti slikovnicu koja govori o odlasku kod zubara. 

A zašto ne biste dijete poveli sa sobom kad imate termin kod svoga zubara? Naravno, pod uvjetom da se i sami ne bojite. Dobro je da vas vidi kako sjedate na zubarski stolac i kako bez straha i vi prolazite to iskustvo. Učinite to više puta ako je potrebno pa će dijete u jednom trenutku samo poželjeti sjesti u zubarski stolac i stomatologu pokazati zubiće. Do trenutka kada će mu i dopustiti da mu ih popravlja, ako za to bude potrebe, može proći i nešto više vremena.

Premda to možda nije vaš omiljeni pedagoški princip, dogovorite se s djetetom da će dobiti nagradu ako ode k zubaru i pristane sjediti na stolcu dok se pregled ili zahvat ne završi. Bodrite dijete dok je u ordinaciji riječima i pohvalite ga za dobro ponašanje. I ne zaboravite ispuniti obećanje i dodijeliti mu nagradu.

* Zubi se kod djece mogu rano početi kvariti, budući da mliječni zubi imaju slabije mineralizirano zubno tkivo (caklinu) pa su manje otporni na djelovanje bakterija. Vrlo je važno mliječne zube očuvati zdravima da svaki sljedeći zub, najprije mliječni, a potom i trajni, nikne u čistu usnu šupljinu u kojoj nema pokvarenih zuba, a prema tome ni bakterija. Ako se karijes pojavi, zub treba popraviti jer, osim što pokvareni mliječni zub itekako može boljeti, važno je zadržati taj zub budući da on čuva mjesto svom trajnom nasljedniku. 

Tekst: Josipa Scotti Čavlina
Foto: Shutterstock