Puzanje je važno jer omogućuje djetetu upoznavanje s okolinom u uvjetima koji su laganiji i sigurniji nego kada je na nogama. Puzanje djetetu daje osjećaj položaja tijela u prostoru pri kretanju, mogućnost odlučivanja kamo će ići i što iskusiti. Dakle, svojevrsnu prvu slobodu.

Djeca koja su puzala, lakše i brže prohodavaju, stabilnija su i sigurnija u prvim samostalnim koracima, rjeđe padaju jer su se pužući naučila dobro kretati u prostoru.

Prvo puzanje je, ustvari, potrbušno, tj. gmizanje ili vojničko puzanje u kojem se dijete ne odiže na koljena. To je potpuno prirodna faza u razvoju ljudskog kretanja.

Iz tog se puzanja razvija četveronožno puzanje s osloncem na ispružene ruke i koljena, a neka se djeca radije kreću sjedeći i mijenjajući položaj s jednog boka na drugi bok. Tehnika puzanja ovisi o tome koliko su im ručice snažne, mogu li lako otvoriti dlanove i osloniti se na podlogu, jesu li nožni mišići još povišenog ili smanjenog tonusa, jesu li prvo naučili izdignuti guzu ili su slučajno otkrili da se i vožnjom po pelenama može vrlo uspješno kretati i to im se svidjelo.

Djetetu možemo pokazati klasično četveronožno puzanje, ali ako ga vaše dijete ne nauči, to ne znači da je to loše i da je dijete nesposobno, nego da puže kako puže zato što to može, sposobno je puzati na drukčiji način. Sve dok se dijete kreće simetrično, koristeći podjednako obje strane tijela primjereno načinu koji je karakterističan za tu vrstu kretanja, riječ je o ‘normalnom’ kretanju i nema razloga za zabrinutost

Kao roditelj možemo motivirati dijete da brže propuže tako što ispred njega stavljamo nešto za čim će krenuti jer se kretanje događa iz radoznalosti. No dok većina djece ipak propuže u jednom dijelu učenja kretanja, neka ne pužu i ne žele puzati – i sve je to normalno i ne ostavlja nikakve posljedice za djetetovu kasniju motoriku.

Tekst: Roditelji.hr
Fotografija: Shutterstock