'Kako sam promijenila život u šest tjedana!'

"Postoji vrlo jednostavan, biokemijski razlog zašto toliko volimo masnu, slanu ili slatku hranu. Te tvari u krvotok otpuštaju opioide, a kad se te kemikalije povežu s receptorima u mozgu, doživimo intezivan osjećaj užitka, možda čak i laganu euforiju. Premda taj osjećaj sreće traje kratko, sjećanje na taj doživljaj pohranjuje se u mozgu, pa kad idući put vidimo izvor tog zadovoljstva, aktivira se opet žudnja za njime", pojašnjava A. Jamieson u svojoj knjizi i napominje kako smo najpodložniji žudnjama kad smo ranjivi i kad nam je snaga volje potrošena.

Naime, kad smo pod stresom, naše tijelo otpušta vrlo moćne hormone koji nas ispune osjećajem nužde. Kad nam ti hormoni kruže krvotokom, postaje nam izrazito teško odoljeti žudnjama, jer nam mozak govori da će se stres ublažiti samo ako udovoljimo toj žudnji.

"Umjesto da pokušate ukloniti naviku, razmislite o tome da je promijenite", savjetuje autorica knjige i prisjeća se svoje navike jedenja čokolade. Naime, tijekom radnog vremena, negdje oko 15 sati, svaki dan je imala naviku uzeti čokoladnu stanku. Mislila je da jede čokoladu iz jednostavnog razloga jer ju voli, no kad ju je eliminirala, otkrila je da joj je zapravo trebao odmak od radnog okruženja. Bilo dovoljno jednu žudnju zamijeniti boljom navikom, primjerice čašom vode ili razgovorom s kolegama.

"Navika ispunjava potrebu. Ona predstavlja naš najbolji pokušaj da ušutkamo žudnju i odgovorimo na želju koja je ostala nezadovoljena. Ako smo na žudnju odgovorili izgradnjom zdrave navike, vidjet ćemo da se osjećamo smireno, okrijepljeno i zadovoljno. No ako smo na nju reagirali na nezdrave načine, obično ćemo imati popis (katkad vrlo dug) svih načina na koje se osjećamo svakako samo ne dobro", kaže A. Jamieson.

Procjenjuje se da oko 40% naših svakodnevnih aktivnosti čine navike. To znači da gotovo polovicu onoga što svakog dana radimo činimo bez puno razmišljanja. Dakako, puno tog neusredotočenog vremena provodimo i s hranom. Navike, baš kao i tjelesne žudnje, imaju važnu ulogu: nude našem preopterećenom mozgu itekako potreban odmor, priliku da neko vrijeme radi na autopilotu i samo 'vozi' bez razmišljanja. To je s vremena na vrijeme potrebno, no – naglašava autorica - ne smijemo dozvoliti našoj svjesnosti da se u potpunostu uspava, jer će onda (loše) navike zagospodariti našim životom. Jedan od najučinkovitijih načina 'izlječenja', prema mišljenju A. Jamieson, je detoksikacija.

"Kad uklonite prehrambene tvari za koje se zna da vam remete metabolički sustav, dajete svojim najvažnijim organima (mozgu, srcu, jetri, bubrezima, crijevima, štitnjači) priliku da se odmore i obnove. Ja imam svoj popis 'toksične šestorke': šećer (koji obuhvaća i alkohol te umjetne zaslađivače), kofein, mliječni proizvodi, gluten, kukuruz i soja', otkriva autorica.

Znanstvenici koji se bave istraživanjima znaju da će zdrav i dobro podržan detoks potaknuti učinkovitije uklanjanje otpadnih tvari, a time i potaknuti mršavljenje (kad se ustabili razina inzulina tijelo će prirodno početi odbacivati neželjenu težinu): ojačati imunosni sustav (izbacivanje namirnica koje izazivaju upale u tijelu daje priliku imunosnom sustavu da se usredotoči na važnije svari); osnažiti duševni fokus (jasnoća uma i njegovo usredotočavanje proizlaze iz zdrave prehrane i izbjegavanje namirnica koje vam remete regulaciju šećera i hormona u krvi); povećati ukupnu energiju te u konačnici i – zamijeniti loše navike dobrima.

Aurorica priručnika 'Žene, žudnja, hrana' navodi primjer vrlo uspješne detoksikacije koju je 'testirala' na svojoj prijateljici Tracy. Planirale su jednostavan detoks u trajanju od šest tjedana tijekom kojeg mi svakog tjedna eliminirale po jednog člana 'toksične šestorke'. Tako je prvi tjedan iz prehrane izbacila mliječne proizvode. Tracy je imala problem s nadutim trbuhom i aknama po licu i odmah je počela primjećivati promjene, osobito na licu. Drugi je tjedan eliminirala šećer (pod tim s emisli i na, primjerice, peciva koja u sebi također sadrže šećer), što joj je dalo više nergije i usredotočenosti na radnom mjestu. Kako bi prebrodila krize zbog nedostatka slatkih okusa, Alexsandra joj je 'dozvolila' da konzumira mandarine, grožđe i bademe te savjerovala da joj to uvijek bude negdje pri ruci. Iako je imala puno kriza (pa i popustila napasti), ipak je uspjela smanjiti unos šećera za 80%. Usto, počela je svaku večer ići u šetnju kako bi što manje bila u napasti prepustiti se zabranjenoj hrani. Najveći problem bio joj je kofein, s kojim se trebala uhvatiti u koštac treći tjedan. No nije odmah mogla u potpunosti izbaciti kavu: prvi je dan popila pola uobičajne doze te postepeno još smanjivala: četvrti dan trećeg tjedna bila je bez kave. Početak četvrtog tjedna za Tracy je bio krizan: počela je žudjeti za slatkim, zbog čega je postala nervozna. No shvatila je da je ta žudnja bila povezana sa stresnom situacijom koju je proživljavala na poslu te je odlučila ne pokleknuti. Na red je došlo i izbacivanje glutena: to joj je bilo mnogo lakše nego odricanje od skatkog i kofeina, jer je u trgovinama mogla kupiti puno bezglutenske prehrane. Blagodati je odmah osjetila na svojoj probavi, a privi puta nakon dugo vremena više se nije osjećala naduto. Tijekom petog tjedna Tracy je izbacila kukuruz i sve kukuruzne proizvode (u mnogima za koje ne biste ni pomislili je 'skriven' kukuruz, zato čitajte deklaracije), a nakraju i soju, što joj je bilo najlakše (pripazite samo jer mnoge prerađene namirnice u sebi također sadrže soju). Osim u fizičkom smislu, odmor od toksične hrane donijet će vam i mnogobrojne emocionalne koristi – više samopouzdanja, isplivavanje nekih dubokih i nerazriješenih emocija, novu zrelost, ali i otvaranje jednog novog životnog puta u kojem ćete moći sazrijevati i cvjetati. Pritom je važno da u svoj život unesete jednu novu (dobru) naviku – kretanje.

Tekst: D. P.
Fotografije: Shutterstock