Novorođenče svakim danom polako postaje sve aktivnije, dani postaju živahniji i postupno se stvara neki vaš ritam koji prerasta u rutinu. Može se dogoditi da na kraju trećeg mjeseca, vaše dijete već može spavati sedam sati u komadu, jer želudac počinje apsorbirati više hrane. No, ovo je više izuzetak, nego pravilo, posebice za djecu na prsima. Budući da se majčino mlijeko probavlja mnogo brže od adaptiranog mlijeka iz boce, dojene bebe brže ogladne i imaju kraća razdoblja sna.

Dojili ili hranili bebu na bočicu, taj ritam vaše bebe morate prihvatiti i ne možete/ne smijete utjecati na njega nekim mjerama. Beba se još uvijek ne može prilagoditi vašem ritmu, ali zato vi možete njezinom i pokušajte se odmarati kad stignete. S vremenom ćete shvatiti da više nema odmora uvečer ili poslije ručka, već da se treba opuštati i spavati kada dijete spava, bez obzira koje je doba dana.

Organizirajte noćne smjene

Nažalost, plač i dojenje noću ne mogu se izbjeći. Osobito to osjećaju majke koje moraju dojiti svaka dva do tri sata. Tu se može uključiti i tata te podržati majku koja je zasigurno umorna: ako žena mora dojiti ili napraviti bočicu, partner se može pobrinuti za, primjerice, prematanje. Ako imate mogućnost spavanja odvojeno tijekom noći, možete dogovoriti s partnerom da nosi i utješi dijete nakon podoja ako ono neće zaspati ili plače. Neki roditelji su se dogovorili da majka brine za dijete primjerice do 6 ujutro, a zatim dijete preuzima tata do 8 ujutro ili vikendima i dulje. Tim majkama je tih dva sata sna bilo od presudne važnosti nakon naporne noći. Naravno, ovakav aranžman može funkcionirati ovisno o zahtjevima posla partnera i njihovim sklonostima. Svaki par treba pronaći najbolje rješenje za sebe koje će raspodijeliti teret noćne brige oko novorođenčeta te oboma omogućiti prijeko potreban san.  Ako ste nezadovoljni, obavezno razgovarajte s partnerom.

Dnevni i noćni ritam: stvar je navikavanja

Tijekom dana vaša će beba sama određivati ritam spavanja i budnosti. Moguće da ćete se čuditi da samo s nekoliko mjeseci spava samo sat vremena prije podne i dva sata poslijepodne. Ali, to nećete moći promijeniti. Imate takvo dijete. Vjerojatno će vam ovaj noćni san ipak biti važniji. Kako biste što prije navikli dijete na kontinuiran noćni san, noću tijekom prematanja budite tihi, ne igrajte se s djetetom, ne pričajte puno i ne razbuđujte ga. Pokušajte dojiti u ležećem položaju ako možete izdržati da ne zaspete. Obavezno upalite samo onoliko svjetla koliko vam treba da vidite premotati bebu. I ne radite ovu grešku! Pokušajte se suzdržati da skačete na svaki zvuk vaše bebe. Ako je pored vas u svom krevetiću prislonjenom na vaš bračni krevet, to će vam biti lakše. Samo otvorite oči, pogledajte i pričekajte malo. Beba možda samo ispušta zvukove dok spava, malo se meškolji i nastavlja dalje sa snom. Tako će i ona s vremenom shvatiti da je noć vrijeme za tišinu i spavanje i da su roditelji uvijek u blizini.

Teza da bebe moraju naučiti spavati je pogrešna

Instinkt i poriv za snom je svima nama urođen od prvog dana života. Dakle, bebe ne možemo prisiljavati na san. Također se ne trebate opterećivati idejom treba li dijete zaspati samo ili ga morate vi uspavljivati – to ovisi isključivo o vašem djetetu. Na početku će mu biti važno da vas vidi i osjeti prije no što zaspi, da se s vama pomazi, a od četvrtog mjeseca nadalje, možda će mu biti samo potrebno da vas čuje i znat će da su mama ili tata u blizini.

Tekst: Roditelji.hr

Fotografija: Shutterstock