Što ako majka ima previše mlijeka?

On i ja susreli smo se u bolničkoj sobi oko šest sati ujutro i ostatak dana se borili s pokušajima cicanja koje nam nikako nije išlo. Znala sam da mlijeka ima jer je kolostrum, vrlo žuto početno mlijeko, izlazio tijeko tuširanja iz bradavica i mjesec dana prije nego što sam rodila. Dijete nikako nije moglo uhvatiti bradavicu kako treba i tek je iskusna sestra vrlo odlučno mog malog ljenjivca stisnula na dojku obujmivši bradavicu s dva prsta i on je tražeći zrak udahnuo bradavicu. To je bio početak! Dok su druge mame oko mene, s obzirom na carski rez kojim smo sve rodile, imale problema s dolaskom mlijeka, a bradavice su im bile ranjene, moj je velikan još u bolnici papao svako malo.

Problemi su počeli s migrenama od anestezije i tretmanima hidracije i mirovanja. Nedojenje djeteta zbog strogog mirovanja dovelo je do pretvaranja mojih grudi u dvije užarene tvrde lopte. Hitno sam zvala da mi nabave izdajalicu i donesu zelje što su mi savjetovale sestre i ostale rodilje. Masirali smo i izdajali, ali ništa nije pomagalo. Osjećaj tih prepunih dojki bio je kao tri dana nespavanja i trnci koji prolaze leđima uz fizičku bol i pečenje u dojkama. Nije pomogla ni vrućina koja je tih ljetnih mjeseci dosegla maksimum.

Tada sam se prisjetila odlaska na redovni sistematski pregled negdje u drugom mjesecu trudnoće. Znala sam da sam trudna i to sam rekla na ginekološkom pregledu. Na UZV-u dojki mirno sam sjela na stolac i čekala doktorov pregled. U jednom je trenutku ozbiljan doktor izgovorio: “Ajme meni!“. Kada doktor na pregledu kaže tako nešto sljedeće što vidite je operacijska sala i tužnu okupljenu rodbinu. Nisam imala ozbiljnih bolesti u životu i baš sam u trudnoći došla na red za jednu. Kako okrutno. Odlučila sam progovoriti jer je on šutio i gledao u monitor, a ja nisam vidjela ništa osim tamnih i bijelih crta, kao korijenje. Pitala sam je li sve u redu. Rekao mi je da nije nikada vidio toliko mliječnih žlijezda. Nisam bila upoznata s time je li to tako jer sam trudna ili on zaista nije tako nešto nikada vidio i bez objašnjenja me poslao van. Na nalazima nije pisalo da imam nešto smrtonosno pa sam zaključila da je doktor možda nov na tom odjelu. Kako sam bila u krivu.

Izdajanje viška mlijeka

Nakon dolaska kući beba je zaista lijepo jela. Ipak, problemi su se javili s mojom povišenom temperaturom od 39 stupnjeva pa me hitna pomoć odvezla do obližnje bolnice. Nakon pregleda, utvrdili su da je ginekološki sve uredno. Po povratku kući nastavila sam dojiti i piti paracetamol. Tada sam se počela izdajati. Masirala sam se i pokušavala razbiti čvorove kojih je bilo posvuda. Od pazuha do bradavica. Stanje je bilo sve gore. Beba je prilikom jela povraćala mlijeko ili joj je izlazilo na nos. Počela je redovito plakati pri dojenju. Obišli smo sve poliklinike u Zagrebu i zvali sve koje smo znali u pomoć. Ništa nije pomagalo. U savjetovalištu su rekli - izdajanje preostalog mlijeka. Kasnije sam saznala da je to samo pogoršavalo problem, ali u šumi informacija slabo sam se snalazila. Promjena položaja, hlađenje, grijanje, zelje, čaj od kadulje, peršin. Pokušala sam sve, ali mlijeko je i dalje šikljalo. Moj je sin bio jedan od devetero djece kojeg  je patronažna sestra imala u redovnom obilasku i jedini je u tjedan dana vratio porođajnu težinu. Jedni su rekli da hlapljivo jede, pedijatrica u bolnici pak da je hrabar i da se odlično bori s viškom mlijeka te da bi neke druge bebe odustale. Nije mogao biti u ležećem položaju jer bi brzo povratio mlijeko, počeli su i grčevi. U cijelom je periodu naše borbe dva puta zaspao uz dojenje.

Dojenje  bi redovito završavalo vrištanjem.  Nije htio ležati na ravnome, kolica nisu dolazila u obzir, ja sam se izdajala i masirala nakon dojenja i nosila njega. Bilo je fizički vrlo naporno, ali nisam željela odustati. Nisam niti mogla odustati sama, a za kemijsko odustajanje i hormone nisam bila spremna.

Nakon mjesec dana odlučila sam mu navečer dati izdojenu porciju jer bi tada bio najumorniji i izgledalo je ovako: ponudila bih mu dojku nakon kupanja i on bi ju prihvatio i nakon dva pokušaja počeo bi vrištati, onda bi zaspao pa bi se probudio za deset minuta jer je bio gladan i pokušaj bismo ponavljali više puta. Od tada sam imala spremnu porciju mlijeka u hladnjaku i pokušaji su i dalje trajali. Uz sveto  temperaturu nisam niti mjerila, kvrge su bile stalno tu, bila sam iscrpljena i premorena. Nakon dva mjeseca on je udvostručio porođajnu kilažu, ali je bio razdražljivo i plačljivo dijete koje nikako nije htjelo zaspati.

Jedan sam dan odlučila uzeti adaptirano mlijeko i svojim dojkama reći da su danas bez posla. Bilo je strašno, pekle su i žarile nakon dva sata, navikle da proizvode mlijeko. Iz jedne sam dojke ujutro znala izdojiti i 120 ml mlijeka, a bilo bi ga još. Popodne ih još uvijek nisam dirala i u nekom su  trenutku počele odustajati od borbe. Od tog sam dana kombinirala adaptirano mlijeko za jedan obrok i počela izdajati u većem razmaku. Nekad je vrištao na bradavicu, nekad na bočicu. Nije bilo pravila i onda bih mu nudila ono drugo. Dojila sam uglavnom na krevetu i nikamo nisam išla jer dojenje drugačije nije funkcioniralo.  Nakon četiri mjeseca odustala sam od dojenja i počela samo izdajati. Rano smo uveli dohranu na savjet pedijatrice u bolnici jer je imao jaki refluks. Kad je počeo jesti krutiju hranu bljucanje i povraćanje mlijeka je sasvim prestalo. Sada ima dvije godine i ponekad i dalje zna povratiti čaj ili sok kad je bolestan i ne jede.

Pravi uzrok problema s dojenjem

Promakla mi je jedna ključna stvar od samoga početka koja je uvelike utjecala na cijelu priču. Pretoplo sam ga oblačila! U bolnici je bio u benkicama s dugim rukavima i zamotan u jastuk pa sam ja doma nastavila s dugim hlačicama i dugim rukavima bodija. Djetetu je bilo vruće!

Rođen je u srpnju i trebala sam mu obući bodi kratkih rukava, samo čarapice. Kao početnica nisam znala bolje. Bio je stalno žedan i tako poticao laktaciju koja se povećava čestim dojenjima. Mi nismo imali skokove i nacicavanja jer je mlijeka stalno bilo puno. Moje žlijezde i genetika nisu pomagale. Pomagao je jedino peršin koji bi smanjio otekline, preskakanje dojenja i nježna kružna masaža dojke uljem prije samog podoja. Ponosna sam što sam bila toliko uporna i nisam odustajala, ali da nije bilo nosiljki u kojima sam ga s dva mjeseca počela uspavljivati, bojim se da ni on ni ja ne bismo sve ovo lako izdržali. Užasan je osjećaj imati puno mlijeka, a dijete plače i odbija. Jedino mirno dojenje bilo je noću kad bi on to radio u polusnu, ali smo se svejedno morali satima nositi da ponovno zaspi jer bi povraćao i vrištao. Sve to vrijeme nisam pronašla nikakve dobre savjete za žene s viškom mlijeka jer je takvih očito manje. Iako ne dojim godinu i pol, i danas mi mlijeko poteče na pritisak bradavica. Splet okolnosti i moj početnički strah, izdajanje i nesigurnost, vrućina… bilo je više presudnih faktora za moje probleme s dojenjem. Većina mama misli da nema dovoljno mlijeka, no ne znaju kakva je to agonija kada ga imate previše!

Tekst: Kći, učiteljica, mama u jednoroditeljskoj obitelji, vlasnica zeca BEzaBU

Foto: Profimedia