Znanstvenici ipak polaze od toga da rani govor nije nužno povezan s inteligencijom. Kad bi bio usko povezan s IQ-om, tada djeca s raznim mentalnim poremećajima (primjerice genetskim poremećajem Williams-Beuren sindromom) ne bi nikad naučila govoriti.  Tada također ne bi bilo djece s poremećajima u razvoju govora koja se u svim drugim područjima razvijaju normalno.

Znanstvenici pretpostavljaju kako rani govor jest mogući pokazatelj visokog IQ-a, no obrnuto ne vrijedi. Znači, ako dijete tek s dvije godine počne pokazivati interes za govor i praktički tek tada izgovara svoje prve riječi, moguće je da će se već u osnovnoj školi pokazati da je ustvari pravi mali Einstein.

Što napraviti ako dijete ne govori kako bi trebalo za svoju dob?

Postoje šutljiva djeca, koja tamo oko drugog rođendana odjednom počnu izgovarati cijele rečenice. Iako se često govor s vremenom sam pojavi, neke sumnjive znakove ne treba olako odbacivati. Već u prvoj godini se može dogoditi da se primjerice petomjesečna beba još uvijek glasa monotono poput novorođenčeta ili da u drugoj polovici godine dijete nije počelo gugutati. Razlog za ovakva kašnjenja mogu biti poremećaji sluha. Što prije potražite pomoć (primjerice u obliku slušnog aparatića) to bolje za djetetov razvoj govora.

Ako ste u nedoumici jer niste sigurni što biste o razvoju govora vašeg djeteta mislili, na pedijatrijskom pregledu s godinu dana, liječnik će provjeriti u kakvom je stanju njegov razvoj govora. Prvo što će vas pitati jest koliko riječi dijete govori? Ako dijete govori oko 5 riječi - u koje se ubrajaju i pa-pa, vau-vau), onda je to odličan napredak. Pitat će vas i tvori li dijete već rečenice od dvije riječi, pokazuje li prstom na neki objekt, imate li osjećaj da vas razumije kad mu nešto govorite? O svemu tome i onome što vas zabrinjava, pitajte liječnika. Katkad je samo dovoljan malo jači angažman roditelja, više igre s djetetom te vrijeme. Za sve ostale probleme će se pobrinuti liječnik.

Tekst: I.Š.

Foto: Profimedia