Što se to dogodilo za našim obiteljskim stolom, možda se pitate? Jesmo li zaboravili kako jesti i uživati u društvu? Ako jesmo, je li to loše? Stručnjaci će uvijek istaknuti da je zajedničko objedovanje od velike važnosti za obiteljski život. Toj temi se poznati obiteljski terapeut Jesper Juul podrobnije posvetio u svojoj knjizi „Hura, idemo jesti“ gdje među ostalim, govori: “Raspoloženje prvenstveno stvara ono što se događa u srcu doma – u kuhinji – i oko stola za kojim se jede, a svakodnevni zajednički obroci i djeci i odraslima pružaju idealnu priliku da pokažu kako se osjećaju. Glavne uloge imaju, naravno, ljudi koji su oko stola, ali smisao i značenje proizlaze iz hrane i uživanja. Ne samo iz hrane koja se nalazi na stolu nego i iz ljubavi i brige koja je uložena u njenu kupnju i pripremu.”
roditelji-su-odgovorni-za-atmosferu-za-obiteljskim-stolom
, Image: 2970749, License: Royalty-free, Restrictions: Specifically, you may not use the Images in ways or contexts that might reasonably be construed as pornographic, defamatory, libellous or otherwise unlawful; Specifically, you may not use images depicting any model in any unduly controversial or unflattering context, unless accompanied with a statement indicating that the person is a model and the images are being used for illustrative purposes only., Model Release: yes, Credit line: Profimedia, ImageSource

“Katkad nam je doista ugodno kad smo zajedno, a katkad imamo osjećaj da je svatko mogao jesti i sam. Tako i treba biti. Što više od obroka činimo ‘projekt’ – bio to ‘projekt u svrhu zdravlja’ ili ‘projekt u svrhu ugode’ – to smo manje otvoreni prema tome da obiteljski život doživimo i prihvatimo onakvim kakav jest.” Prema Jesperu Juulu, opušten i tolerantan roditelj, koji ima razumijevanja za obitelj, na nju pozitivno utječe i shvaća da svatko ima i svoje loše i dobre dane, ima izgleda riješiti eventualne sukobe i izbjeći “problematične situacije” za stolom i uokolo njega. A u svakoj obitelji u tom smislu ima posla. Nered se uvijek može pospremiti, novi tanjur kupiti, ali za blagostanje u obitelji moramo se sami pobrinuti. Mi roditelji smo u tom smislu „domaćini“ našoj djeci, mi određujemo što će se kupiti, pripremiti za jelo, koliko hrane ćemo djetetu ponuditi na tanjuru te primarnu potrebu za hranom iskoristiti kao još jednu vrijednu mogućnost da djeci usadimo osjećaj samozadovoljstva i povezanosti s obitelji.

Tekst: I.Š.

Foto: Profimedia