Dijabetes je metabolička bolest i poremećaj je povećanja razine šećera (glukoze) u krvi, koji se zbiva kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin. Osobe koje boluju od dijabetesa mogu normalno živjeti, no ponekad njihova bolest može dovesti do teških tegoba.
Mama Dorrie Nuttall podijelila je nevjerojatno priču koja otvara svima oči koliko ova bolest može biti opasna. Ona je podijelila svoju ispovijest i fotografiju.
"U trenutku kad sam napravila ovu fotografiju već sam Lukeu dala tabletu glukoze da podignemo razinu šećera u krvi. Nisam mogla ništa više učiniti osim čekati. I dok sjedite tako, nemoćni, čekajući da mu se šećer vrati, kao što ste to radili tisućama puta ranije i kao što ćete, nažalost, raditi još toliko puta, ne možete, a da se ne osjetite usamljeno. Usamljeno u svijetu koji ne razumije koliko je dijabetes tip 1 opasan, nepredvidljiv i neumoljiv", započela je svoju priču.
"Zato sam snimila ovu fotografiju. Da bih mogla podijeliti priču. Jer ako ne pričamo o tome - kako će ljudi znati?" istaknula je Dorrie.
"Pet minuta prije tog trenutka svi smo spavali. Nitko nije provjeravao šećer, nitko nije bio budan. I baš tada, kad nam se gard spustio, kad pokušavamo živjeti 'normalno', dijabetes napada. Tiho i opasno. I tada se pojavio on - Jedi. Naš vjerni pas", dodala je.
Srećom, crni labrador prepoznao je da nešto nije u redu.
"Skočio je s kreveta pa se vratio. Osjetila sam ga, ali me nije probudio. Onda je legao na mene. To me trgnulo. Ustala sam, pogledala Lukea - CGM (uređaj za kontinuirano praćenje glukoze) je pokazivao 100. Sve je djelovalo u redu, ali Jedi nije odustajao. Nije se vraćao na svoj mjesto. Odbijao je pomaknuti se. Tada sam shvatila, nešto nije u redu.
Probudila sam se u sekundi. Uzela sam iglu i testirala Lukea - šećer je bio na 57. Previše nisko, i to je padalo brzo. Da ga Jedi nije probudio, ne smijem ni zamisliti što bi se dogodilo.
Luke je ležao tik pored mene. Nije se sam probudio. Nikada se nije sam probudio zbog niskog šećera. On se oslanja na nas. On zaspi svake noći ne znajući da mi ne spavamo, da provjeravamo, da pazimo. I da imamo psa koji čuva njegov život", opisala je.
"Jedi je obučen i treniran godinama da prepozna padove i skokove jer to je dijabetes. Ne pita kad, ne pita gdje, samo dođe. I tad vam život visi o koncu.
Zato, ako se pitate zašto sam napravila ovu fotografiju - napravila sam je da bih pokazala svijetu kroz što prolazimo. Da bih pokazala koliko dijabetes tip 1 mijenja život. Da bih vas zamolila da ne sudite", kazala je.
"Luke je primio na tisuće uboda. Počeo je s dvije godine. I neće stati, sve dok se ne pronađe lijek. Zato, ako poznajete nekog s dijabetesom - podržite ga. Pitajte kako je. Naučite osnovne znakove niskog i visokog šećera. I nikad ne zaboravite: iza osmijeha često se krije borba koje ne vidite", zaključila je.
Luke trenutno pohađa srednju školu, a uz Jedija ima još jednog psa pomagača.
Slično psu koji njuška bombe, Jedi može mirisom otkriti Lukeovu nisku ili visoku razinu šećera u krvi. Kada Luke ima nisku razinu, Jedi donosi Nuttallu bringsel (uređaj koji pas koristi kako bi dijabetičaru signalizirao potrebu za provjerom šećera u krvi), i nakloni se. Kada ima visoku razinu, Jedi donosi uređaj i maše.