U Hrvatskoj gotovo svako treće dijete ima višak kolograma, a roditelji to – u većini slučajeva – ni ne primjećuju. Zabrinjavajuće statistike potaknule su pedijatrijsku Polikliniku Salvea na pokretanje snažne javnozdravstvene kampanje pod nazivom “Ljubav je poljubac, ne hrana”, s ciljem prevencije i ranog prepoznavanja pretilosti kod djece te edukacije roditelja o stvarnim, dugoročnim posljedicama ovog sveprisutnog problema.
Prema posljednjim podacima Europske inicijative za praćenje debljine u djece (COSI), 36% djece u dobi od 8 do 9 godina u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. U Panonskoj regiji taj broj doseže čak 39%. Međutim, tek 14% roditelja prepoznaje pretilost kao problem kod vlastitog djeteta, što ukazuje na ozbiljan nedostatak svijesti i znanja.
Pretilost nije samo estetski ili “kozmetički” problem. Riječ je o bolesti, kodiranoj u međunarodnoj klasifikaciji pod šifrom E66, koja sa sobom nosi fizičke, psihološke i emocionalne posljedice – od dijabetesa tipa 2 i povišenog krvnog tlaka, do depresije, izolacije i socijalne stigmatizacije.
Kampanja “Ljubav je poljubac, ne hrana” fokusira se na najraniju dob – od perioda prije začeća, preko trudnoće, pa sve do predškolskog uzrasta. Cilj je pravovremeno djelovanje i edukacija roditelja kako bi stvorili uvjete za zdrav razvoj djece.
Kampanju su podržali brojni stručnjaci, uključujući dr. Milivoja Jovančevića, Hrvatsko pedijatrijsko društvo, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju. Riječ je o transdisciplinarnom modelu koji ne promatra pretilost samo kao medicinski problem, već i kao rezultat kulturnih, ekonomskih i društvenih okolnosti.
Kampanju je prepoznala i podržala japanska neprofitna organizacija Ito Supporting Comity (ISC), s kojom se razmjenjuju znanja i iskustva na međunarodnoj razini te koja je prepoznavši utjecaj i važnost kampanje istu odlučila i sufinancirati.
Temeljna poruka kampanje glasi #roditeljiodlucuju – roditelji su prvi i najvažniji faktori u stvaranju zdravih navika djece. Prema riječima dr. Jovančevića: “Bez roditeljske potpore, dijete nema šanse. Roditelj odlučuje što će dijete jesti, kako će se kretati i kakve će životne obrasce usvojiti.”
Upravo zato se u kampanji roditeljima nudi jednostavan alat za samoprocjenu – podjela opsega struka s visinom. Ako je omjer 0,5 ili veći, radi se o riziku koji zahtijeva stručnu procjenu – jednostavna, a pouzdanija metoda od klasičnog Indeksa tjelesne mase (ITM).
Svoj stručni doprinos temi i kampanji dodali su i brojni gosti serije podcasta pokrenutog u sklopu kampanje pod vodstvom i moderiranjem dr. Natka Becka, a korisne savjete i iskustva rada u području debljine djece podjelili su: dr.med., spec.pedijatrije Aida Mujkić, dr. Milivoj Jovančević, prof. Maja Lang Morović, doc. dr. sc. Sanja Musić Milanović, prof. dr. sc. Aida Salihagić Kadić, prof. Darija Vranešić Bender, psih. Petra Orehovec te profesori Kineziološkog fakulteta prof. dr. sc. Maroje Sorić, prof. dr. sc. Tihomir Vidranski, prof. dr. sc. Sanja Šalaj. Podcaste možete pratiti na YouTube kanalu Poliklinike Salvea.
Prehrana i kretanje: što zapravo znači “zdrav život”?
Kroz radio emisije i podcaste stručnjaci naglašavaju – hrana ne smije biti ni nagrada ni kazna, već isključivo sredstvo zadovoljenja fizioloških potreba. Pretilost često proizlazi iz emocionalnog prejedanja, loših navika koje se prenose kroz generacije, i roditeljske nesvjesnosti.
Također, važno je znati da kretanje nije primarni alat kontrole težine, već pomoćno sredstvo. Primjerena prehrana je ključ, a uz nju dolazi i psihološka podrška – jer pretilost kod djece često vodi do depresije, povlačenja i trajne emocionalne patnje.
Kao društvo, ne možemo ostati pasivni. Pretilost kod djece smanjuje očekivano trajanje života za čak 3 i pol godine (ekstremna debljina od predškolske dobi ima očekivano trajanje života 39 godina) povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, neplodnosti, dijabetesa, pa čak i malignih bolesti. A sve počinje – kod kuće.
Zato ova kampanja nije samo poziv na akciju, već i prilika da promijenimo način na koji odgajamo novu generaciju – jer ljubav prema djetetu ne znači nagraditi ga čokoladom, već pružiti mu zdrav život vođen vlastitim primjerom.